Ovaj čovjek načelno nije nikada govorio: Ne, jer se bojao da će to ljude razočarati. I još se nešto ušuljalo u njega: stekao je ugled i priznanje, i toga se više nije htio odreći. Stoga je uvijek govorio: Da. I davao što je mogao cijeli dan. On je savršeno obavljao svoj posao – ali jesu li ljudi to željeli?

„Ne mogu to više izdržati. Posve sam na kraju. Imam doduše sve što se može poželjeti, tisuću skupih stvari. Muž mi zarađuje puno novaca. Ali svega bih se toga odrekla za bar mrvicu ljubavi, za bar malo naklonosti.“

Oče, koliki je Bog?
Jedan dječak upita oca:

Na nasipu se sretosmo, slikar Mirko i ja. Bio je potišten. Pokušah ga podići na razinu duha. Rekoh mu: “Vjeruj mi, bit će dobro”. Sad se pitam, jesam li mu to smio reći, je li me razumio?
Potekoh iz ruke Očeve i naći ću se na kraju u rukama istog Boga. Njemu sam milje, on me sa simpatijom, ozarenih obraza i blistavih očiju gleda, čezne da mu kažem da je dobro što me uputio u svijet i ljudsku povijest. Sva zagonetka života je samo u ovome: da se nađemo – on Stvoritelj, ja stvorenje, on Otac, ja njegovo dijete, on svemoćan, ja nemoćan i potreban njega, on Otkupitelj, ja otkupljen.

U kulturi koja želi da se mladi izoliraju i povuku u virtualne svjetove, širimo taj Isusov poziv: “Ustani! ”. To je poziv da se otvorimo stvarnosti koja umnogome nadilazi virtualnu.

S obzirom na to kako se još uvijek nalazimo u vazmenom vremenu, kao i pripravi za Duhove, smatram kako bi pogodno bilo reći nešto o našoj trećoj božanskoj osobi – Duhu Svetom.

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Samo danas trudit ću se da proživim dan, ne želeći riješiti probleme svog života odjednom.

Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.

Sveti Ivane Pavle, s prozora tvog nebeskog doma udijeli nam blagoslov!

Blagoslovi Crkvu, koju si volio, kojoj si služio i koju si vodio, hrabreći je na putovima ovoga svijeta, donoseći Isusa svima i sve k Isusu.