Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.

Sveti Pavao nas hvalospjevom ljubavi podsjeća na njezino značenje – što je ljubav i koliko je bitno da raste i razvija se u nama. Ako ljubimo Božjom ljubavlju, onda želimo govoriti o njoj i poticati druge da ljube kao Bog. Jer, Bog je ljubav.

Ljubiti kao Krist traži odricati se sebe za dobrobit drugoga. To je ovo što Pavao kaže: ljubav ne traži svoje.
Prirodna ljudska težnja je utemljena u čežnji da smo ljubljeni i da druge ljubimo. Težiti za božanskim je čovjekov izvor napajanja da bi mogao ispuniti sve svoje čežnje. Darivati i dijeliti Božju ljubav među nama je bio život i današnjeg sveca, sv. Valentina. Neka nam je svaki dan Valentinovo – ljubiti kao što nas je Krist ljubio – ne tražiti svoje, ne pamtiti zlo, ne radovati se nepravdi, a radovati se istini.

Filipa Lončar

Twitter