Apostol Jakov dobro je to sažeo: „Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva“ (Jak 2,26). Ak doista vjeruješ u Isusa, i ti također želiš činiti ono što on od tebe traži: ljubiti Boga i bližnjega tako što ćeš slijediti Božje zapovijedi. Ako kažemo da vjerujemo u Boga, ali se ne trudimo biti mu poslušni, čemu onda naša vjera? Izbor vjere u Isusa mora biti vidljiv u tvom životu. Inače ne vjeruješ uistinu!

Više od dobra života?
Jedan mladić, koji je zaista želio vjerovati u ono što mu Isus govori, upitao je: „Učitelj, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“ (Mt 19,16). Isus mu je odgovorio da se mora držati Deset zapovijedi. Iznad svega mora ljubiti Boga i svoga bližnjega. Tako može, na neki način, surađivati sa svim onim dobrim stvarima koje će mu Bog dati. Mladić je htio da Isus pred njega stavi izazov, a Isus je to i učinio: zatražio je od mladića da se pouzda samo u Boga, bez sigurnosti imetka te da ga slijedi kao jedan od njegovih učenika. No takav je tijek događaja za mladića očito bio vrlo težak jer se potiho izgubio. Isus i pred nas stavlja izazov na isti način. Jesmo li spremni ostaviti sve iza sebe kako bi slijedili Isusa tako što ćemo živjeti prema pozivu?

Što bi Isus učinio?
Živjeti kao kršćani znači temeljiti ono što činimo i ono što ne činimo na svome odnosu s Isusom, samo sebe pitamo: „Što bi Isus učinio u ovoj situaciji?“ To nam pitanje može pomoći da se odmaknemo na tren i sagledamo svoj život i nas same izvana. Biblija nam daje konkretne savjete što činiti u svakoj situaciji – tražiti Božju volju. Dok je Isus hodao zemljom, nije bilo ni interneta ni društvenih mreža. Ali Biblija nam još uvijek daje temeljna načela koja su nam potrebna kako bismo živjeli dobrim kršćanskim životom u naše moderno tehnološko doba. Bitno je da naš stav prema Bogu bude pun ljubavi prema Bogi i bližnjemu.

Ne mogu pomoći svakome kome je pomoć potrebna!
Kao kršćani dužni smo brinuti za svoje bližnje. Ne smijemo odbijati ljude koji trebaju našu pomoć. Isus nam nije dao djela milosrđa slučajno. Naravno, nemoguće je pomoći svakoj pojedinoj osobi, ali Bogu je više stalno do ljubavi koju dajemo nego do broja ljudi kojima pomažemo. Ne trebamo se brinuti zbog toga što nismo sposobni učiniti sve ili pomoći svima. Svatko od nas treba ispuniti svoj vlastiti poziv unutar Crkve kao cjeline. Prema tome, svatko pridonosi veličanstvenoj strukturi svih ljudi koji čine Isusovu Crkvu. Skupa se svi posvećujemo njemu po našoj vjeri i našim djelima.

Prema knjizi: Michel Remery, Tvitanje s Bogom

Twitter