Sve je u drvo tvojega križa urezano.

Život, ­ i tvoj i moj.

Prvi plač i koraci.
Prve riječi i radosti. Zanosi, samoće, ljubav.
Patnja i umor. Trud svakidašnji.
Zahvalnost i nada. Posrtanje i padanje.
Hod zauvijek.
Svjetlost.
Svjetlost u nebrojenim oblicima i izričajima.
Blizina.

Život, ­ i tvoj i moj.

Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Bez njega, svaki je rukopis nečitak, svaki put neprohodan.
Bez njega, valovi noći uzalud traže obalu zore,
uzalud se vraćaju pučini sunca.
Bez njega, ­ na što će se razapeti jedra ljudske duše?
Bez njega, ­ kako da čovjek dopre do čovjeka?
Kako da premosti sebe?

Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Tek što se neki urezi jasnije očitavaju očima onih
koji se u njega zagledaju.

Tako u tvojemu križu svatko iščitava svoje ime, svoj lik.
U tvojem križu svatko nalazi križ po mjeri svojega srca.
Netko će ponijeti križ posve nevidljiv očima i srcima mnogih.
I tvoj će blagoslov bdjeti nad njim,
a da to gotovo svakome ostane skriveno.

Sve je u drvo Tvojega križa urezano.
Jer Tvoj križ ne mjeri.
Tvoj križ ljubi.”

Stjepan Lice

Izvor: www.bitno.net

Twitter