Priča o dvojici prijatelja kaže, kako su se jednog dana zaputili na dug put, a jedan dio puta su morali proći i kroz pustinju.

Tijekom putovanja oni se posvađaše i jedan prijatelj dade pljusku onome drugome. Pljusnuti bi povrijeđen, ali ne reče ništa nego napiše na pijesku: „Danas me je moj najbolji prijatelj pljusnuo.“ Nastaviše putovanje sve dok ne dođoše do oaze. Tu se odlučiše odmoriti i okupati. Onaj koji je dobio pljusku, nevješt u plivanju, stade se utapati, ali ga prijatelj spasi.

Nakon što se je oporavio ukleše u kamen rečenicu: „Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život.“Prijatelj, ga začuđen, upita: „Nakon što sam te u svađi udario i povrijedio pisao si na pijesku, a sada pišeš na kamenu. Zašto?“ onaj mu odgovori: „Kada nas netko povrijedi to trebamo zapisati na pijesku gdje vjetar oprosta to može obrisati. Ali kada nam netko učini nešto dobro, onda to moramo uklesati u kamen da ga niti jedan vjetar ne može izbrisati.“

Izvor: frama-mostar.ba

Twitter