Čitanja ove nedjelje nam prikazuju još jednu tako poznatu sliku Boga – Boga Liječnika. U prvi mah ćemo pomisliti ništa novo, ali nije tako. Nakon što su Jobu pomrli sedam sinova i tri kćeri i nakon što ga je bolest obuhvatila, od glave do pete, nakon neshvaćenosti od vlastite žene i prijatelja Job nam opisuje stanje u kakvom se nalazi.

Sasvim lako je zaključiti da je njegov život postao patnja. Ali tu nije kraj. Njegova svijest, kroz cijeli dan i noć, usmjerena je pouzdanju Božjem. Njegove besjede su upućene Bogu. Job je svoju patnju pretvorio u molitvu. U tome i jest njegova veličina. I mnogi sveci su mnogo patili. Ali su to znali iskoristiti! Patnja bi njihova postala molitva. To je i jedan od razloga zbog kojeg su dospjeli u blizinu Božju. Baš iz tog razloga, što su u blizini Božjoj, mi tražimo zagovor svetaca na nebu. Crkva, prepoznavši u narodu razgranato štovanje svetaca, nas uči kako ih ispravno štovati. Naše štovanje svetaca ne smije biti jednako kao što štujemo Boga.

Prvo je potrebno nasljedovati ih u kreposti pa tek onda upućivati molitve da nas zagovaraju kod Boga u nebu. Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5,48) – poziv je upućen nama, a ne samo nekim tamo redovnicima, svećenicima ili biskupima. Kako postići svetost? Naše patnje pridodajmo Kristovim patnjama. Time nećemo dobiti odgovor na pitanje: Zašto postoji patnja?, ali će naša patnja imati smisla. I sama Pavla, svijest o pozvanosti na svetost, tjera ga da propovijeda evanđelje. Neka nam svima primjer u svetosti bude Krist. Današnje evanđelje nam govori kako se Krist povlačio na samotno mjesto i molio. Naš pojam molitva neiscrpljuje sve što ona jest. Uzet ću si za pravo i reći da je možda bolje reći da se Krist povlačio na samotno mjesto kako bi komunicirao sa svojim Ocem. I to je najizvrsniji put ka svetosti: komunicirati s Bogom! Komuniciraj i ti!
Stipica Lešić

Prvo čitanje:
Job 7, 1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.
Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori:
»Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji
i dani mu kao dani nadničara?
Kao što trudan rob za hladom žudi
i kao nadničar štono plaću čeka,
mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’
A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
Spomeni se: život moj samo je lahor
i oči mi neće više vidjeti sreće!«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 147, 1-6
Pripjev:
Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

Drugo čitanje:
1Kor 9, 16-19.22-23
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Mk 1, 29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Gospodnja.

Twitter