U ovom vremenu u kojem se polako opraštamo sa starom godinom, ne govoreći joj doviđenja već zbogom i u trenutcima u kojima Novoj godini izražavamo dobrodošlicu, privlačeći i grleći ju sve bliže sebi, valja malo promišljati o vremenu i trenutku uopće. Ma što mi to uopće grlimo?

Trošimo li olako darovano vrijeme na marginalne stvari? Životarimo li u kriku „nemam vremena“ i tako pomoću istoga opravdavamo sebe i svoju izgubljenost u pronalasku smisla? Koliko puta smo u staroj godini kazali: „idem ubiti malo vremena“… Smješno je to, jer kako „ubiti“ ono što nas ubija? Tko će pobijediti u boksačkom ringu? U desnom kutu je kronos (grč.) ili vrijeme koje prolazi, jede i sve nas nadživljava, dok je u drugom, ali u istoj stvarnosti, kairos (grč.) koji nam u ovom vremenu daje milosni trenutak. Kome ćemo na kraju iduće godine podići ruku aludirajući na pobjedu… I ne, ovo nije pitanje.

Možda je ipak na sve ovo najbolje započeti odgovarati ili progovarati s pričom. Ako je dobra, priča uvijek unosi u svijet stvarnosti poruku na svoj, za neke, simpatičan način.

Bijaše jedan kralj koji je cijeloga života vodio ratove kako bi proširio granice svoga kraljevstva. U 60. godini shvatio je da nije pronašao smisao života na zemlji. Sazvao je vijeće svojih ministara i zapovjedio im: Uzmite sav novac iz mojih riznica i pođite na sve četiri strane svijeta – nabavite mi najmudrije knjige da upoznam istinski smisao života.

Savjetnici uzeše vreće novca i pođoše na sve četiri strane svijeta. Nakon sedam godina vratiše se s 40 deva natovarenih raznovrsnim malim i velikim knjigama. Pred kraljem je stajalo brdo knjiga. Kad ih je ugledao, kralj povika: 66 mi je godina, nemoguće je da ih sve pročitam. Načinite mi njihov sažetak!

Pronađeni su najvještiji svjetski čitači koji se dadoše na posao. Za sedam godina načinili su sažetak sveukupne svjetske mudrosti. Bijaše to tovar kojeg je nosilo sedam deva.

73 su mi godine – reče kralj – nemam vremena pročitati sve te knjige. Načinite još jedan sažetak…

Načiniše kako je kralj naredio. Za sedam godina napisan je tovar knjiga koji je pred kralja donijela jedna deva.

80 mi je godina – reče kralj – zdravlje mi je narušeno, oči umorne. Neću ih moći pročitati. Sažmite još jednom!

Mudraci su radili dan i noć sljedećih sedam godina. Sažetak sažetaka bila je velika knjiga u kojoj je bila sva mudrost cijeloga svijeta.

Upravo toga časa dojuri sluga i reče mudracima: Brzo donesite knjigu, kralj je na umoru!

Bilo mu je 87 godina. Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji. Kralj mu tiho šapne: Sažmi sve u jednu rečenicu.

Živi sadašnji trenutak, reče mudrac.

U Novoj godini trudimo se i borimo pronalaziti i otkrivati smisao u životu. Budimo zahvalni na svemu što imamo i što nam se daruje. Uživajmo u malim stvarima koje su tako velike našem srcu koliko im se znamo otvoriti, a s druge strane poštujmo druge i njihova stremljenja i ciljeve. Lijepo je na jednom mjestu rekao Albert Einstein: Svi smo mi u kratkoj posjeti na Zemlji, zato ovo vrijeme koje smo dobili nemojmo živjeti životareći nego živeći, jer vrijeme je život, ako upropastimo vrijeme upropastili smo i život, vladajmo vremenom da bi vladali životom.

Pošto je dosada pisano, uvjetno rečeno apstraktno, pokušajmo sad ovom tekstu dat malo i konkretnosti da bi unijeli živosti, iako i bez ovog opravdavanja smatram da je važno spomena. Često danas možemo vidjeti ljude kako pokušavaju produljiti život. Kao da hvataju trenutak i ne žele ga pustiti, poput lovačkog psa koji nosi vlasniku plijen. Isto tako na malo nižoj, ali značajnoj razini, možemo vidjeti ljude svih doba kako pokušavaju uhvatiti trenutak. Pa zato oni konstantno sve i svašta pokušavaju fotografirati.

Nije loše fotografirati i uhvatiti uspomenu, međutim, loše je kad se to pretvori u nezaustavljivost, da ne kažem opsesivno-kompulzivni poremećaj u kojem mi život prolazi samo u hvatanju trenutka, savršene fotografije. Umjesto da se trenutak živi pokušava ga se uhvatit na sve moguće načine. Nadalje, ljudi danas nikad nemaju vremena, svi su u nekoj žurbi, stresu. Takvima i danas Braun šalje poruku: Ne reci nikad da nemaš vremena. Dnevno imaš na raspolaganju isto onoliko časova koliko su imali Nikola Tesla, Helena Rubenstein, Pasteur, Michelangelo, majka Tereza, Leonardo de Vinci, Albert Einstein ili Nelson Rockfeller. Zato prijatelji dragi, u Novoj godini otkrivajmo vrijeme i usuđujmo se u njemu živjeti!

Živjeti trenutak je nešto što zahtjeva strpljenje, ali i puno prakse. Kad naučimo živjeti u trenutku, živjet ćemo život koji će biti ispunjen i naučit ćemo cijeniti svaku aktivnost i svaku sekundu u danu. I kako kaže pjesma Andrija Čardaš: Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba.

Malo vremena, male stvari, sitnice koje su gorivo života neka nam budu ciljevi i stremljenja u Novoj godini.

U svojoj knjizi „Sadašnji trenutak“ Viktor Sion otkriva kako živjeti u punini sadašnji trenutak te kako iskusiti svakodnevnu radost zbog vlastitog postojanja. On kaže kako Bog od nas ne traži ni izvanredne ni teške stvari, pa vrijednost vlastitog života ne trebamo cijeniti prema takvoj vrsti uspješnosti. Sadašnji trenutak je za njega znak skrivene Božje prisutnosti, a živjeti ga, znači vršiti Božju volju i s radošću obaviti zadaću koja nam je povjerena. Upravo u toj vjernosti malim stvarima, koje Bog cijeni, doživljava se iskustvo smisla i plodnosti vlastitoga života.

U Novoj godini trudimo se tako i živjeti. Živjeti svoje vrijeme, svoje zemaljsko hodočašće, trudeći se živjeti sadašnji trenutak u potpunosti, pažljivo gledati što on donosi, najavljuje i zahtjeva, živjeti današnji dan sjedinjen s jučerašnjim i sutrašnjim, paziti da nas prošlost ne zarobi, ne pokušavati nagađati kakva će biti budućnost, jer bismo mogli izgubiti sve što imamo: i sadašnjost koju ne prepoznajemo i koju tratimo i budućnost nad kojom nemamo nikakve vlasti.

U Novoj godini nemojmo ubijati vrijeme već ga živimo smisleno i ostvareno u svakom trenutku vršeći volju Božju i time ćemo bivati sretni. Još nešto, ne trebamo se bojati budućega vremena, Isus Krist ga je otkupio i od tada ono je milosno.

Preuzeto s: Laudato.hr

Twitter