Često slušam svoje prijatelje kako razočarani pričaju o svijetu u kojem žive. Svijet u kojem smo, usudimo se reći, postali roboti modernog doba. Osjećaje smo ostavili po strani, zakopali ih duboko u sebe jer razuman i realan pristup životu isključuje emocije. On traži kameno srce i neutaživu žeđ za najvećom ispraznošću - materijalizam. Kada čujem ovaj opis ne čudim se svojim prijateljima, pa ja ne bih željela ni živjeti u takvom svijetu. No, moj svijet nije takav!

Ako Vam netko kaže kako se na 2-3 dana ili još preciznije 72 sata okupljaju ljudi spremni dati svoje vrijeme, trud, rad, dati samog sebe kako bi se stavili u službu drugoga, onoga u potrebi, u službu društva i dokazali kako i dalje postoje ljudi koji osjećaju i kojima je stalo. Pa to je već lijep svijet! Volonteri koji su zaboravili na svoje probleme, ostavili ih po strani i s osmijehom na licu spremno koračaju k novim izazovima. Ova misao vodila je i 40-ak naših volontera koji su se od 28-30. rujna okupili u Radunicama na volonterskoj akciji. Pripremali smo se i osmislili zanimljive radionice. Jedna skupina odlučila je prokrčiti put do zavjetne kapelice sv. Petra u Ceriju. Možemo reći kako su napravili odličan posao jer kapelica više nije skrivena, nego blista na proplanku.

Druga ekipa volontera radila je jednako važan posao. Kako se ljudi ne bi izgubili kroz naša brojna sela odlučili smo napraviti drvene putokaze i postaviti ih na raskrsnicama. Tom prilikom mogli smo iskusiti što to znači biti stolar, svojim rukama obrađivati drvo i gledati kako postaje malo remek-dijelo, a vidjeli smo kako se među našim volonterima kriju i talenti koji će, nadamo se jednog dana, iskoristiti dar koji imaju.

No, tu ne prestaje naše stolarsko iskustvo. Kako su naši župljani počeli obnavljati nogometni teren u Kajićima i mi smo željeli napraviti nešto korisno. Nogometne utakmice postaju sve zanimljivije pa u nedjeljno popodne privuku i dosta publike. Zbog toga smo odlučili napraviti klupe kako bi našoj publici bilo udobno, a vjerujemo kako će i navijanje biti bolje. Kako je svaki volonter dao sve od sebe uspjeli smo očistiti i jedan dio šume i 6 kilometara puta od smeća. Postavili smo i table s kojima pozivamo sve na brižan odnos prema prirodi i nadamo se kako će našu prirodu od sada više krasiti cvijeće, a ne smeće. Ni naši najmlađi nisu sjedili nego su pobrali orahe, očistili župno dvorište od lišća, a pomogli su i pri farbanju drveta.

Volonteri su s osmijesima na licima i puni energije istom brzinom nastavili i ovaj drugi dan. Krenuli smo u nove pobjede. Jedna manja grupa odlučila je pokositi travu na groblju u Brezicima i na Matijevića brdu, a druga ekipa krenula je u malo istraživanje. Naime, naši stariji župljani pamte kako se u Lučićima nalazi Kužno groblje za koje vjerujemo da je staro preko 150 godina. No, ono je neoznačene i nepristupačno zbog visoke trave i grmlja. Naši vrijedni istraživači pronašli su tu lokaciju i sada je čiste, ograđuju i postavljaju križ kako bi i mi ostali znali gdje se nalazi. Svi se trude i brižno obavljaju svoje zadatke. Uradili su mnogo posla, napravili nešto neprocjenjivo. Taj svijet nećete pronaći u svjetskim medijima, on njima nije zanimljiv. Nekako više volimo širiti pesimizam i negativnost, a dobrotu i iskrenost guramo sa strane. Meni su volonteri ipak pokazali kako svijet nije propao - živ je.

Zahvalna sam im jer smo ovih nekoliko beskompromisnih sati naučili puno. Bilo je tu još mnogo malih, samozatajnih akcija koje će vidjeti oni koji gledaju srcem. Nije svijet zaslijepljen materijalizmom i ispraznošću kako vam drugi govore. Postoje ljudi s srcem od krvi i mesa, srcem koje osjeća i koje je spremno bezuvjetno pomoći drugome. Oni ne traže svjetsku slavu, niti im je potrebna jer imaju puno više. Imaju ljubav koja pokreće svijet i čini ga ljepšim mjestom.

Anamarija Matijević, voditeljica projektnih akcija u sklopu projekta 72 sata bez kompromisa u Radunicama

Twitter