Nakon uspješne priče s don Danijelom Vidovićem i fr. Ivanom Dominikom Iličićem, večeras u 20 sati na Instagram profilu Centra za mlade Ivan Pavao II., ugostit ćemo don Damira Stojića, salezijanskog svećenika i studentskog kapelana u Zagrebu.

Nešto je u njima što ih je naveliko rastrglo i na sami doticaj pucaju. Pripazi kakvim riječima pristupaš drugima jer riječi mogu povrijedi više nego najopakija oružja. Ponavljaj svakoga dana svoju misiju, ljubaznost i nježnost nek te vode kroz sve dane. Nemoj misliti da su odnosi zato da se trebaš dokazivati, da su prostor iskazivanja svoje nadmoći ili nečega drugoga, tu su da pokažeš blizinu.

On će ti pomoći pobijediti nedostatak vjere u sebe i dati ti ruku da s njime kreneš u novi dan. Svladaj sve one stare unutarnje zapreke koje ti ne daju naprijed: strahove, sumnje, nesigurnosti, obzire i ostale. Kada pogledaš u križ mijenja se tvoja perspektiva života, tada počinješ shvaćati da nije sve onako kako si mislio i da je život mnogo veći od onoga što si ga smatrao.

U nedjelju, 19. travnja, pravoslavni vjernici će proslaviti najveći kršćanski blagdan - Vaskrs. Koji se običaji vežu uz ovaj blagdan te na koji način se pravoslavne obitelji pripremaju, upoznala nas je Anđela Paleksić, vršnjačka edukatorica na međureligijskom projektu "Koračajamo zajedno", koji zajedno realiziraju Nadbiskupijski centar za pastoral mladih "Ivan Pavao II", Pravoslavni centar za mlade "Sv. Petar Sarajevski" i mladi u ime Fakulteta islamskih nauka. Anđelin tekst prenosimo u cijelosti:

Dan kada je Hristos pobijedio smrt-Vaskrs ! Ovo je najradosniji praznik za sve hrišćane. Moja porodica i ja proslavljamo Vaskrs u duhu pravoslavlja. Srećna sam kada smo svi na okupu, jedni kraj drugih. Bojimo jaja, šaramo voskom, jednom od najstarijih tehnika šaranja jaja, koju su nam u amanet ostavile bake. Tako je i mene moja baka naučila, pa ja svoje vještine i ljubav prenosim na simbol Vaskrsa-vaskršnje jaje. Obavezno je, u mojoj porodici da prvo jaje koje obojimo bude crveno, da sluti na radost. Ono se čuva cijele godine, kao čuvarkuća, kraj ikone, da nas sve u kući čuva i spasava tokom godine. Svake godine jaja i radost Vaskrsa dijelim sa komšijama. Seka i ja, sa korpicama u ruci, obilazimo komšije koji nisu hrišćani i darujemo ih jajima. Želimo da i njima kuća bude puna radosti. Nažalost, ove godine je sve malo drugačije. Zvona sa crkava jedva da se čuju, liturgije su nekako dosta tiše. Sve zbog nevidljivog neprijatelja koji nas sve napada.
Međutim, to nas ne može spriječiti da Vaskrs proslavimo kako dolikuje. Sve je isto, bojimo i šaramo jaja, istina, dosta manje nego prethodnih godina, ali radost je jednaka. Sva sreća pobjede života nad smrću, lebdi u vazduhu i mirisom tamjana krasi moju kuću.

Vjerujem kako svi u ovome vremenu „samoće“, zatvoreni u svoja četiri zida, razmišljamo o svemu što se oko nas događa. Mnogi će pribjeći razmišljanjima o cjelokupnom svijetu i životu, stvarajući sliku potpune propasti ili strahovitih promjena. Neki će opet sve promatrati kroz veliku krizu ekonomije i njeno propadanje na globalnoj razini, a ovo vrijeme će bez sumnje postati i plodno tlo za „nove proroke“ koji će spremno dočekati i preispitati svaku odluku crkvenih pastira…