Da bismo mogli sliku Boga, koji svoj narod tješi kao majka dijete, pravilno prenijeti u svoj život, moramo govoriti o sebi kao djeci. Dijete – ono je simbol budućnosti, otvorenosti, neistrošena života.

Točno to želi Božja ljubav usaditi u nas: hrabrost za život, prihvaćanje danas i sutra, pouzdanje u budućnost i zauzimanje za istinite i kršćanske odnose prema drugima. Nismo li mi nasuprot tome „starci“ koji od sutra gotovo ništa više ne očekuju, ničemu se ne nadaju, jer je prije navodno sve bilo bolje? Ne nastojimo li mi u Crkvi zapravo ostati pri starom radije nego odgovorno isprobavati nove putove? Ne plašimo li se moćda kraka u nepoznato zato što smo izgubili hrabrost i povjerenje dječje vjere?

Isus je postavio kao preduvjet za ulazak u Kraljevstvo Božje da opet postanemo djecom.
Klaus Hollman

"Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!" (Mt 18,3)
Isus nas poziva da budemo kao djeca koja iskreno i srcem traže Božju ljubav u malim, naizgled beznačajnim stvarima oko nas. Biti kao dijete, znači vjerovati da će biti onako kako je Bog naumio za nas. Ne opterećivati se mogućim, nepredvidivim situacijama i neprestano umarati sebe nečim što se još nije ni dogodilo. Kroz ovu korizmu, Isus nas poziva na predanje u tišini njegovoj volji koja ulijeva dječju nadu i približava nas k njemu.

Twitter