U posljednjim desetljećima govor o mladima postaje istaknutiji i dominantniji više nego ikada prije. Društvo i njegovi mehanizmi govore o mladima najčešće u dva smjera: o mladima kao resursu ili mladima kao „problemu“, a krajnje je drsko govoriti o ljudima na takav način. Oni su više od toga. Mladi čovjek koji ulazi u svijet rijetko nailazi na otvorena vrata i prostor u kojem ima priliku pokazati što može i zna učiniti. Nažalost, institucije odgoja i obrazovanja koje bi trebale učenicima dati prostor i priliku, najčešće svjesno i namjerno to ne čine, govoreći da to nije njihov posao. Škole se deklariraju kao isključivo institucije prijenosa znanja, a djeca kao korisnici tog procesa.
S druge strane, obiteljski odgoj slabi jer roditelji zbog previše obveza provode manje kvalitetnog vremena sa svojom djecom te vjeruju da će naučiti sama što je dobro za njih i kako se ponašati. No, to nije baš tako. Pitamo li se gdje je stari dobri odgoj? Odgoj je ostao tamo negdje, daleko od učitelja i nastavnika, daleko od roditelja, „odgoj“ je ostao na ulici, televiziji ili društvenoj mreži.
Ali mladima je potrebno puno više od toga, potrebno im je povjerenje i ljubav. Govor o mladima često uključuje govor o njihovom slobodnom vremenu. Ono nije prazno vrijeme kako se često razumijeva, a definira se kao skup aktivnosti kojima se pojedinac svojevoljno bavi te se tako odmara ili zabavlja, povećava razinu svoje informiranosti ili razvoja sposobnosti, a sve to u vrijeme u kojem nema ostalih školskih, obiteljskih ili društvenih obveza. Predstavlja značajan fenomen suvremenog društva, jedan je od središnjih problema današnjice i čimbenik koji može imati značajan udio u unaprjeđenju suvremene civilizacije i kulture.
Mladom čovjeku slobodno vrijeme znači i široku mogućnost za razvoj i provjeru svojih sposobnosti; u njemu on otkriva svoje interese i sklonosti, upoznaje sebe i druge, slobodno uređuje i razvija odnose prema drugima, prema sebi, prema sredini u kojoj živi, na svojevrstan način upoznaje i razvija svoje potrebe, upoznaje i mijenja okolnosti u kojima se nalazi. Dobrobiti kvalitetno organiziranog slobodnog vremena su očigledne, a njegovo ispunjenje je garantirano Konvencijom o pravima djeteta (1989) koja navodi da svako dijete ima pravo na slobodno vrijeme, igru i razonodu te kao takvo ne smije biti uskraćeno ili zanemareno.
Najčešći načini provođenja slobodnog vremena danas imaju neku karakteristiku masovne kulture, odnosno, mladi svoje slobodno vrijeme najčešće provode u fizičkom ili online druženju sa svojim vršnjacima. Skupine mladih su svakako značajan segment odrastanja mlade osobe te u njoj razvijaju svoje estetske, moralne, radne, tjelesne i intelektualne snage. Ako promatramo skupinu kao priliku za razvoj, takva prilika ukoliko nije vrijednosno usmjerena i nema podršku zajednice može imati daleko negativan utjecaj na pojedinca.
Mladi neprihvatljive oblike ponašanja najčešće usvajaju u skupini vršnjaka koja zbog nedostatka kvalitetnog sadržaja i podrške pronalazi alternativne, neprihvatljive načine kako da se zabavi i učini zanimljivijom svoju svakodnevnicu. Kroz slobodno vrijeme je potrebno osnažiti mlade, poticati ih da preuzmu kontrolu nad vlastitim životom i biti im podrška. To najčešće čine rješavanjem svoje trenutne situacije, a zatim poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi poboljšali svoj pristup resursima i transformirali se mijenjajući svoja uvjerenja, vrijednosti i stavove. Glavni cilj osnaživanja mladih je poboljšati kvalitetu života. Osnaživanje mladih razlikuje se od razvoja mladih. Ono je sveobuhvatnije i temeljitije, usmjereno je na stvaranje većih promjena u zajednici, dok je razvoj mladih usmjeren na razvoj pojedinaca kao takvog.
Mladi nisu jedino i isključivo odgovorni za ono što jesu i što će postati. Napori cijele zajednice moraju se usmjeriti kako bi izgradili kapacitete koji će mladima biti podrška u njihovom odrastanju. Organizacija slobodnog vremena se treba bazirati na odgojnim principima i stupovima ljubavi, poštovanja i prihvaćanja. Mladost je proljeće života, ono je doba otkrića i snova. Mladi imaju moć preobraziti svijet u bolje mjesto. Oni se bore za mnoge probleme s kojima se svijet danas suočava. Naša budućnost leži u njihovim rukama. Bilo bi veliko propuštanje prilika ako se mladima ne pruži prostor da istreniraju svoj talent i odrastu u odgovorne građane i dobre kršćane. Ovaj lijepi svijet treba ove mlade ljude kako bi postao ljepši za sve nas.
Antonio Topalović
Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (NCM „Ivan Pavao II.“) mjesto je duhovnosti, susreta i obrazovanja; mjesto gdje mladi imaju mogućnost odgoja i rasta u vjeri, priliku za susrete s drugim i drugačijim, te mogućnost dodatnog obrazovanja.
VIZIJA: Mostovi povjerenja
MISIJA: Za sretniju budućnost mladih!
MOTO: ZA MLADE I BOLJE SUTRA