Danas u Evanđelju slušamo kako se Isus brine za svoje stado te ostavlja 99 ovaca kako bi potražio izgubljenu i zalutalu. Isus želi svoju obitelj na okupu, želi zajedništvo s njom. O tom izvještaju možemo promišljati na više načina; ako se radi o našoj braći ili sestrama koja su zalutali i ne poznaju Boga, ili na način da se radi o našoj obitelji koja je ispunjena i radosna tek onda kada je cjelovita, kada je „u punom sastavu“.

Gdje sam ja u odnosu na sastav svoje obitelji? Što činim da bi zadržao/zadržala toplinu i radost zajedništva u svome domu? Govorim li svom ocu, majci, braći ili sestrama da ih volim? Nekako nam se čini da je svima drugima lakše reći volim te, nego onima s kojim dijelimo dom. Mnogi izbjegavaju dati zagrljaj svojoj majci kada napravi nešto za nas, svome ocu kada nas obrani i zaštiti. Kao da se sramimo reći, hej, hvala ti, volim te, oprosti što sam loše postupio danas prema tebi. U susretu s nepoznatima, ili manje poznatim osobama lakše ćemo pokazati svoje skrivene talente ili postupke. Možda bismo danas trebali najprije potrčati u zagrljaj Nebeskom ocu, a onda u zagrljaj svojim ukućanima i reći da ih voliš danas i svakoga dana. Možda današnji izazov izgleda lagan, ali mnogima je zaista težak. Jedna riječ – volim te, otvara vrata mira, oprosta i ljubavi. Kada to napraviš, lako ćeš odgovorit na pitanje gdje si ti u odnosu na sastav svoje obitelji, i lako ćeš prepoznati koja si Isusova ovčica. Blagoslovljen ti današnji dan iščekivanja Kristovog rođenja. 

Filipa Lončar

Twitter