Ako promatraš svijet prirode i vidiš kako se sve skupa tako divno slaže, neka se pitanja tad nameću sama od sebe. 

Odakle sve dolazi? 

Možda ti je poznat osjećaj zapanjenosti i poštovanja kad vidiš novorođenče. Sve što je nužno kako bi postalo odrastao muškarac ili žena već je prisutno: deset malih prstiju, dva sjajna oka i sićušna usta koja, pak, proizvode mnogo buke. Ili ti je možda poznato iskustvo kad pogledaš oko sebe da upiješ predivan pogled nakon što si stigao na vrh planine, još uvijek zadihan i umoran od penjanja. U takvim se trenucima možda upitaš: „odakle je sve ovo došlo?“ Iz malenog sjemena može izrasti cijela biljka u samo nekoliko tjedana. Nakon što sjeme proklija i iznikne, svi glavni dijelovi biljke već postoje u minijaturnom obliku. Rastu i sazrijevaju korak po korak. Priroda funkcionira tako čudesno dobro da se možda pitaš kako može biti slučajnost da se sve odvija upravo tako. 

Pitanja o početku
Ako bi si uzeo vremena i truda da pozorno sagledaš stvari, počeo bi si postavljati pitanja o podrijetlu svega. Zar postoji netko tko je sve to tako predivno napravio? Može li čovjek biti nešto više od slučajnosti prirode?
Postoje mnoge zanimljive znanstvene teorije o podrijetlu Zemlje i života na njoj, ali ne postoji niti jedna jedina teorija koja može objasniti sve. Ukratko, niti jedna od tih teorija nije potpuna bez pretpostavke da se iza svega nalazi jedan um ili stvoritelj. To mi nazivamo Bogom. Na taj su način mnogi veliki mislioci došli do zaključka da Bog mora postojati i da je stvorio svijet.

Priroda otkriva Boga
Ako je to istina, onda moramo također biti sposobni naučiti nešto o Bogu promatrajući njegovo djelo, prirodu. Sv. Pavao je rekao: „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire“ (Rim 1,20). Iako mnogo toga ne znamo o Bogu, otkrio nam je brojne važne stvari o sebi u prirodi. Primjerice, da on postoji i da je stvorio svijet. Zato katkada govorimo o prirodnoj Božjoj objavi. No mnoga pitanja ostaju. Nastavlja li se Bog brinuti o svijetu?

Bog kao vrtlar
Katolik kojega su neki ateisti ismijavali zbog njegove vjere u Boga izvadio je svoj mobilni telefon i džepni nožić. Otvorio je stražnji dio telefona i položio ga na stol između njih. „Kad bih vam rekao da su svi ovi sitni elektronički dijelovi sasvim slučajno pali na pravo mjesto“, rekao je, „pošteno biste me ismijali. Ali sad pogledajte prirodu. Zar to ne bi bila nevjerojatna slučajnost da se sve razvilo i uredilo čistim slučajem?“ Naše strahopoštovanje dok promatramo složenost i ljepotu prirode može nas ohrabriti da vjerujemo u Boga.
No stvaranje nije mrtav mehanizam niti je Bog poput računalnog dizajnera ili urara koji svoj izum odašilje u svijet i više ne misli o njemu. Bog je više poput vrtlara koji se neprestano brine za svoj vrt. Isus je usporedio svog oca s vinogradom koji se brine za posađene trsove, reže loze koje su se možda osušile ili odumrle te njeguje one koje još mogu preživjeti. U toj slici sam je Isus trs, a svi ljudi oko njega tvore loze. Prema tome, on poziva sve da ostanu u jedinstvu s njim. (usp. Iv 15,1).

Iz knjige: Michel Remery, Tvitanje s Bogom; (tvit 1.6., str. 26.-27.)

Twitter