U subotu, 6. travnja, u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ održana je duhovna obnova pod geslom „Ne stidim se, uistinu, evanđelja“ u organizaciji Udruge katoličkih studenata Emaus.

Duhovni dio programa, nagovor i svetu misu, vodio je hercegovački franjevac fra Marin Karačić, mladima poznat kao vrstan izvođač duhovnih pjesama čije tekstove i glazbu sam piše te na taj način mlade potiče na dublji odnos s Gospodinom. U svom nagovoru, kao pripravu za svetu ispovijed, mladima je govorio o čestim zaprekama u poimanju Boga koje priječe čovjeku da doživi istinsko iskustvo Božjeg milosrđa. Božja slika često u nama biva zamagljena krivim stavovima zbog kojih teško doživljavamo Božju bezuvjetnu ljubav koja je uvijek i prema svima jednaka. Nerijetko, da bi čovjek doživio istinski napredak na duhovnom putu, treba opraštati poput Boga i to ne samo drugima nego i samom sebi te kroz dubok molitveni život čistiti sve ono što stvara krive slike o Bogu u nama samima – kako bi mogli uistinu osjetiti snagu evanđelja u svom životu, ističe fra Marin. U drugom dijelu programa fra Marin nas je počastio dvjema pjesmama od kojih je jedna njegova vlastita skladba „Promijeni me“, a druga, kako on veli, pjesma koja je obilježila njegov duhovni hod „Sveti plam“.

U nastavku večeri prisutni su imali priliku poslušati svjedočanstvo hrvatskog komičara Željka Pervana. Govoreći na početku o patnji, napose patnji nevinih te na koji način ateisti prigovaraju kršćanstvu da je patnja dokaz nepostojanja svemogućeg Boga, Pervan je istaknuo važnost povjerenja u Boga kao onoga koji poznaje šire razloge određenih događanja i koji od nas traži stav povjerenja i strpljivog hoda. Kritizirajući ateističku interpretaciju evolutivnog razvoja, prema kojoj bi ljudi i sav život bili tek puka slučajnost, suprotstavio je sliku Boga Stvoritelja te istaknuo ljubav kao neshvatljiv višak u bilokakvoj materijalističkoj koncepciji evolucije. Ljubav i slobodna volja za Pervana predstavljaju odraz božanskog u čovjeku te je čovjek kao Božje djelo pozvan u vjeri prihvatiti svog Stvoritelja. Imati povjerenja ne znači negirati stvarnost zla i patnje oko nas, čovjek treba biti i ljut i tužan i nasmijan, ili kako sveti Pavao veli: svima biti sve. Pozvao je mlade da svoju vjeru shvate ozbiljno i da se ne plaše u nekim stvarima biti isključivi. Pogotovo, kako veli Pervan, biti isključiv prema često skrivenim i ne sasvim prepoznatljivim simbolima zla koja se na mala vrata žele uvući u ljudske živote. Važno je biti dosljedan u odlukama koje donosimo pred Bogom, ali i svoje padove i prljavštinu povremeno predati Bogu i svetoj ispovijedi. Takva čvrstoća u dosljednosti ali i poniznost u padovima i ponovnom trudu predstavlja kršćansko savršenstvo, biti savršen ne znači nerealno od sebe očekivati nemoguće i dovoditi se u stanje očaja, već je savršenstvo u nastojanju i naporu u kojem biramo životu u svjetlosti.

Nakon riječi poticaja fra Marina i Željka Pervana studenti su se nastavili družiti uz pjesmu i razgovor. Zahvalni dragom Gospodinu na svim milostima, želimo ovom prilikom zahvaliti studentima, njih osamdesetak, koji su doprinijeli svojim prisustvom osjećaju zajedništva i duhovne radosti. Hvala i našim gostima fra Marinu i Željku Pervanu na njihovom vremenu i novim poticajima.

UKS "Emaus"

Twitter