Bog nam je darovao toliko veliku ljubav da se zovemo Božjom djecom.

Za čovjeka je tipično da se unaprijed brine. Postoji, međutim, jedna briga koja ne računa s Bogom, koja polazi od toga da trebamo sve rješavati sami... vjera se pouzdaje međutim u Boga. Ona računa s tim da Bog nosi i moderni svijet... On skriveno i katkad drugačije nego što mislimo, ali neprestano i odano održava i obnavlja naš svijet.

Stoga apostol može reći: „bacite sve svoje brige na Njega!“ Vjera ne poriče brige, ali ih premješta. Kao što je jednom rekao Martin Luther, moramo „naučiti bacati“. Pri bacanju se, kao što je poznato, mora pustiti ono što se baca. Vjerovati znači moći pustiti. Tko ne nauči bacati, biva odbačen, izbačen, oboren. To ne znači da se pasivno treba predati sudbini. To nas prije oslobađa za djelovanje, kako bismo uvijek činili ono što je potrebno i što koristi drugima. Brojne brige daju dakle povod da se „nauči bacati“, a to znači povjeravati svoje brige Bogu.

Prepustiti svoje brige Bogu daje nam slobodu i mir koji je rezultat povjerenja u Oca koji se brine za svako svoje dijete. Nijedan ljudski problem, tuga, ili poteškoća nisu veći od Očeve želje da nam da sigurnost, mir i radost u životnim trenucima. Dati Gospodinu u povjerenju, jer On otvara prozore kada nam brige zatvore vrata.

Priredila: Filipa Lončar

Twitter