Mladi su „misije na ovoj zemlji i upravo zbog toga i jesu na ovome svijetu“ (CV, 254).

Svjestan da su mladi već sad nezamjenjiva snaga Crkve i njezinog misijskog djelovanja, papa Franjo posvješćuje svakom mladom čovjeku da njegovo poslanje nije samo dio njegovog života, privjesak koji može skinuti, nije dodatak ili tek jedan od mnogih trenutaka života. Naprotiv, to je nešto što on ne može iščupati iz svoga bića a da ne uništi samoga sebe. Jer kad bi ga stavio po strani, onda ne bi više bio cjelovit čovjek, prepoznatljiva osoba s imenom i prezimenom (usp. CV, 254).

Takvi mladi Crkvi daju polet i oduševljenje, ono što joj danas možda najviše nedostaje. Postavivši upit: „Kamo nas šalje Isus?“, daju i odgovor,
„ne postoje granice, nema ograda: on nas šalje svima.
Evanđelje je za svakoga, a ne samo za neke.
Nije samo za one koji nam se čine najbližima, najraspoloživijima i najotvorenijima.
Ono je za sve.“ (CV, 177).

Ohrabrimo mlade u njihovom pozivu i poslanju. Dopustimo im da po svojoj unutarnjoj mladalačkoj ljepoti i iskrenim opredjeljenjem za Boga učine njegovu Crkvu ljepšom, radosnijom i autentičnijom, te da na sebi sviojstven način, svjedoče Boga koji je prošao zemljom čineći dobro (usp. Dj 10,38).

s. Marija Izabela Đaković

Twitter