Komunikacija između Crkve i mladih na virtualnom aeropagu izrazito je kompleksna, ali i nužno potrebna za prenošenje evanđeoske poruke. Točno je da i digitalne generacije čitaju poruku onako kako je napisana, ali to ne znači da razumiju njezin potpuni smisao. Stoga je važno preventivno prilagoditi svoj govor, a ne čekati povratnu informaciju o razumijevanju ili nerazumijevanju poruke koja, na žalost, često izostane. U protivnom, moglo bi se dogoditi ne samo da poruke koje Crkva upućuje mladima budu pogrješno dekodirane, nego i toliko nerazumljive i nezanimljive da uopće ne dopru do njih.

Komunikacija između digitalnih urođenika i pridošlica smješta mlade i odrasle u granice virtualnog kontinenta koji kao i svaki prostor ima svoje zakonitosti koje treba poštivati. Evangelizacijsko djelovanje oduvijek je imalo za cilj odgojiti zrelu osobu koja je sposobna odgovorno živjeti kršćanske vrjednote, rasti u spoznaji osobe Isusa Krista, te radosno živjeti svoje misionarsko poslanje. Prenoseći ovaj evangelizacijski imperativ u virtualnu stvarnost, on obuhvaća trajni odgoj svih sudionika u tehnologijsko-komunikacijskom svijetu koji podrazumijeva izgrađivanje kritičke svijesti, učenje stardandne "abecede", te pronalaženje mogućnosti pretakanja virtualne u realnu komunikaciju kojoj je cilj ostvariti zajedništvo po uzoru na Krista i njegove učenike.

U tom traženju novih komunikacijskih modela, važno je da ne zaboravimo da se ne mijenja sadržaj, nego način prenošenja poruke. Sadržaj je sam Isus Krist. Usvojimo li Njegovu poruku u vlastitom životu, lakše ćemo je prenijeti drugima. Bilo autentičnim svjedočanstvom vlastitoga života, bilo facebook objavom, tweetom ili blog postom.

s.M.Izabela Đaković

Twitter