S jedne strane, mnoštvo ponuda pruža priliku da svatko izabere nešto, a s druge, postoji opasnost da ne izaberemo ništa ili da to što smo izabrali bude manje kvalitetno nego što smo očekivali.
U društvu u kojem se šalju različite poruke, počevši od vrjednovanja diplome bez znanja, podobnosti a ne sposobnosti, plasiranja raznih prečica do instant egzistencijalne zbrinutosti, mladi ostaju zbunjeni, razočarani i nezadovoljni. Nemoć pred nereformiranim obrazovnim sustavom koji nerijetko dovodi do nekompatibilnosti samoga obrazovanja s potrebama na tržištu rada, a samim tim i velike stope nezaposlenosti, rađa frustracije koje zatomljuju mladenački polet, snagu i potencijal koji kriju u sebi. Stoga im se često predbacuje da su nezainteresirani i pasivni, te da ih ne zanima društveni kontekst u kojemu žive. No činjenica je da mladi žele odgovoriti na izazove ali uz vodstvo autentičnih lidera koji snažnom osobnošću beskompromisno svjedoče ono što navještaju.
Dakle, kakvo vodstvo, takvi mladi. Kakvo svjedočanstvo, takav navještaj. Kakav navještaj, takav i naraštaj.
Duhovni vođe i pastoralni suradnici, upoznati s kulturom mladih, moraju mladima ići u susret i započeti s njima razgovor, utemeljen na njihovom osobnom iskustvu, potrebama i problemima s kojima se susreću. Govor je to koji zahtijeva iskrenost, jednostavnost i konkretnost, ali i trajno izlaženje Crkve na periferije svakodnevnih potreba maloga čovjeka kojem će bez okolišanja i vjerodostojno navijestiti Boga koji je ljubav (usp. 1 Iv 4,8).
Posvješćujući im vrijednost njihovog dostojanstva kao djece Božje u kojima se krije nevjerojatna snaga pomoći će mladima trezveno donositi odluke, na kreativan način osmišljavati svoju svakodnevicu i boriti se za neprolazne vrijednosti koje jedino konkretno življene mogu oblikovati njihov cjelokuponi identitet zauzetih članova društvene i crkvene zajednice. Zadaća Crkve zadaća je i svakog njezinog vjernika, utjeloviti Radosnu vijest i radikalno je svjedočiti, produbljujući vjeru, pružajući nadu i osnaživajući ljubav u svijetu kojemu je imperativ imati a ne biti.
Crkva, kao budna i požrtvovna Majka, nastoji čitati znakove vremena, osluškujući potrebe konkretnog čovjeka. Na svakom njezinom članu leži odgovornost vlastite formacije – produbljivanje vjere, vjerodostojno življenje i pronalazak novih metoda navještaja Radosne vijesti koji će biti razumljivi mladom čovjeku jer mladi nisu samo važan društveni resurs, nego pokretačka snaga Crkve koja oblikuje njezin identitet u 21. stoljeću.

s. M.Izabela Đaković, MVZ

Twitter