U Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. trenutno boravi Irma Schubert koja je odlučila godinu dana provesti u Bosni i Hercegovini, kako bi, kroz volonterski rad, razvijala svoja znanja i vještine, ali i stekla nova iskustva izvan domovine. Irma dolazi preko Initiative Christen für Europa, nevladine organizacije iz Dresdena – Njemačka. Ova organizacija je dugogodišnji partner NCM-a za razmjenu volontera. Koliko je ovo iskustvo pomoglo Irmi u osobnom rastu, te koja je njena poruka mladima koji razmišljaju o volonterskoj praksi u drugoj zemlji, otkrivamo u nastavku.

Zovem se Irma Schubert, imam 18 godina, dolazim iz Njemačke i trenutno sam volonterka u Bosni i Hercegovini. Napustiti dom u 18. -oj godini i otići u stranu zemlju, čiji jezik ne pričaš i o kojoj ništa ne znaš – strašan scenarij za mnoge maturante na prvi pogled. Ali dopustite mi da ispričam zašto to nije loša ideja – nego, naprotiv, sjajna prilika. Na početku rujna 2019., započela sam volontersku službu preko programa Europske Unije “European Solidarity Corps “ u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.. Naravno, bila sam nervozna, postavljajući si brojna pitanja zbog nesigurnosti onog što dolazi: "Kako će to biti po prvi put živjeti sama, daleko od roditelja? Hoću li moći ispuniti zadatke, upoznati jezik i grad?" Odlučila sam  otići u stranu zemlju pola godine prije samog odlaska. Zašto? Zbog svoje želje za znanjem, znatiželje, ali i manjka ideja o tom što studirati – ali najvažniji razlog je taj jer nisam željela dopustiti svojim strahovima da mi oduzmu ovu jedinstvenu priliku.
Iako nisam imala mnogo očekivanja od Bosne i Hercegovine i Sarajeva, iznenadila sam se na totalno drugačiji način. „Čak i nije sve tako različito od Njemačke“ – pomislila sam na samom početku. I istina je da postoje mnoge sličnosti, ali i neke stvari koje su sasvim različite od onih koje sam upražnjavala cijeli svoj život. – očigledno to primijetiš tek nakon što živiš ovdje određeno vrijeme. U mnogim stvarima uživam u ovoj zemlji, primjerice u mentalitetu koji je mnogo opušteniji i bez pritiska kao kod kuće. Međutim, postoje i stvari koje promatram pomalo kritički. Stvari, kao što je upitan odnos prema okolišu, zasigurno te zapanje kad dolaziš iz druge kulture. Potrebni su vrijeme i napor da razumiješ zašto je nešto ovdje urađeno onako kako je urađeno. Iako je katkad teško biti u jednom ovakvom stranom okruženju, nikako ne bih željela da sam propustila ovo iskustvo. Za vrijeme boravka ovdje, skoro 5 mjeseci, naučila sam mnogo o kulturi Balkana i postala mnogo neovisnija.
Socijalni angažman? To nije za mene – oduvijek sam mislila. A sada sam u Bosni, vodim tečaj njemačkog jezika u Centru za mlade i radim u vrtiću „Anđeli čuvari“, ali i preispitujem svoje buduće planove. Kada ti netko kaže „Hvala ti za sat njemačkog jezika“ ili kad vidiš dječji osmijeh na ulasku u vrtić, daje ti sangu da se potrudiš učiti strani jezik, ali i da uvidiš da ipak vrijedi to što si daleko od kuće.
Uvidjela sam da je u Njemačkoj mnogo uobičajnije da mladi nakon srednje škole odluče provesti jednu godinu na praksi u drugoj zemlji, stoga bih željela ohrabriti i mlade u Bosni da razmotre ovu opciju za sebe. Zaista može pomoći da ti postane jasnije što želiš od svog života. Čak i ako već znaš što želiš raditi u budućnosti, ova godina ti može donijeti mnoge prednosti. To je sjajna prilika da naučiš upravljati samostalno životom, ali bez toga da se brineš o plaćanju stanarine i znajući da s nekim možeš podijeliti svoje brige (imat ćeš mentora). Pored svega toga, imat ćeš iskustvo drugih kultura, naučiti novi jezik, putovati i u isto vrijeme biti koristan društvu. Suočit ćeš se s različitim gledištima, za koja nikad nisi ni znao da postoje, i preispitivat ćeš svoje mišljenje.
Izlazak iz dobro poznatog okruženja promijenit ćete i izazvati, ali će ti i pokazati što ti je najdragocjenije u tvom životu kod kuće. Najvjerojatnije ćeš izgraditi i internacionalnu zajednicu, čak i izvan grada u kojem radiš i boraviš. Ako volontiraš u jednoj zemlji, naučit ćeš mnogo i o drugim zemljama u okruženju.
Potrebna je hrabrost za ovu odluku – ali mogu vam reći da se jednostavno isplati. Stoga, ne propustite jedinstvenu priliku da odete u drugu zemlju – vidjet ćete, nećete požaliti.

Pripremila: Marija Puljić

Twitter