Nije nebo visoko,
nisu zvijezde daleko,
samo spusti glavu
i pogledaj dječje oči.
Victor Hugo

Kada počinjemo s novim poslom ili se spremamo za polaganje nekog ispita koji nam omogućava napredovanje – nužna je obuka, vrijeme koje ćemo provesti učeći o znanjima i vještinama koja će nam pomoći da taj posao obavljamo s lakoćom i da smanjimo mogućnost pojave pogrješke. Ali kad postanemo roditelji, nitko nam ne pokaže što i kako trebamo činiti. Ne postoji priručnik koji djeluje u svim situacijama koje će se pojaviti tijekom odgajanja. Čak ne postoji ni godišnji odmor, vrijeme kad ćemo razbistriti um i napuniti se energijom. Roditeljima postajemo na puno vrijeme, a jako često nismo spremni za to. Naime, za žene tijekom trudnoće promjena hormona može nagovijestiti što će se događati u budućnosti i da će, u najmanju ruku, neke stvari drukčije funkcionirati. Za muškarce to nije stvar, oni se suočavaju s promjenama potpuno iznenadno. Ali ono što je sigurno, za oba roditelja, muškarca ili ženu, imati dijete znači doživjeti veliku promjenu. Ono što je potrebno učiniti prije upuštanja u avanturu zvanu odgoj i roditeljstvo je postaviti si dva pitanja: Što za mene znači uspješan odgoj te što zaista činim da postignem takav odgoj? Ova dva pitanja su komplementarna i nužno je na njih odgovoriti. Naime, nekada trošimo puno energije i ulažemo velike napore, ali u pogrešnom smjeru. A katkada, imamo izvrsna načela, a u praktičnom životu činimo suprotno. Nužno je da naša odgojna vrijednost i naše djelovanje bude usuglašeno kako bi naš odgoj bio uspješan.

Često možemo čuti sintagmu „kompetentan roditelj“ čime podrazumijevamo roditelja koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te je zadovoljan tom ulogom. Možemo reći da kompetentan roditelj uključuje vještu i kreativnu uporabu znanja, iskustva i metoda te je otvoren za stalno učenje. No, znači li biti kompetentan roditelj biti dobar teoretičar odgoja? Dakako da ne. Nije potrebno znati sve o roditeljstvu i odgoju jer zaista to i ne možemo. Znamo da nismo savršeni roditelji, no znamo i da se možemo usavršavati: ali pod jednim uvjetom, da budemo vječiti šegrti željni učenja i napredovanja. Bitan element tog procesa je svakako i uočavanje i prepoznavanje vlastitih pogrješaka, a to nije uvijek tako lako. Roditelji se nalaze u opasnosti da upadnu u vlastitu skrupuloznost i da sebi ne opraštaju pogrješke ukoliko ih uoče. Postanu previše strogi prema sebi samima ili s druge strane, postanu nezainteresirani uopće za odgoj djece jer žive u uvjerenju da su nekompetentni i da sve što učine, prije ili kasnije, će biti krivo.
U odgoju, posebno obiteljskom, važno je prepoznati ono što je dobro i nastaviti se izgrađivati u dobrom, a tamo gdje uočimo propuste, trebamo biti spremni ispraviti ih i unaprijediti svoje vještine. Također, autentično roditeljstvo proizlazi iz naših vrijednosti i uvjerenja koje živimo i manifestira se u našem iskrenom nastojanju da svako dijete bude i postane ono najbolje što kao ljudsko biće može biti.
Antonio Topalović

Twitter