Uskrsni susret - Emaus

fb.pngyt.pngin

Brigita: Želim da uvijek budeš bolja strana povijesti

IMG 7b038356e04adfd119108ab114ee7fff VLjubitelji knjige i lijepog govora, učenici trećih razreda Opće-realne gimnazije KŠC-a „Sv. Josip“ Sarajevo u sklopu izborne nastave Hrvatski jezik i književnost u suradnji s profesoricom Emilijom Pavićević odlučili su ove, svima teške dane, obogatiti ponekom lijepom i poticajnom rečenicom. Biti kod kuće odgovornost je svih nas i koliko god to bilo neočekivano, dajemo vam jedan od brojnih načina kako iskoristiti vrijeme na pozitivan način. Njihova pisma su pisma svima nama, promišljanja i topla riječ koju nam šalju...

Po završetku situacije s koronavirusom...

Draga Brigita,
pišem ti ovo pismo kako bih te podsjetila koliko smo krhki i koliko smo slabi. Koliko smo maleni na ovom svijetu, a opet, koliko smo veliki. Ono što je svijet prošao kroz pandemiju koronavirusa 2020. godine je nešto što ga nije sustiglo dugo vremena. Vjerujem da si do sada već zaboravila što se događalo. Pročitala si gotovo svaku novost na portalima, s roditeljima gledala vijesti svaki dan nekoliko puta. Jedni su rekli preživjet ćemo. Drugi su rekli nećemo. Treći su rekli da su se i bogatije i naprednije zemlje izgubile u cijeloj situaciji. Jedni su rekli, nije to ništa. Rijetko tko je bio oprezan i pazio na sebe. Rijetko tko je bio oprezan i pazio na druge. Broj zaraženih je rastao iz dana u dan. Prvo su zatvorili vrtiće, škole i fakultete. A onda su zatvorili tvoju najdražu trgovinu gdje si kupovala odjeću. Onda su zatvorili tvoj omiljeni kafić. A onda su zatvorili i ljude. Iz kuće si smjela izaći samo ako si morala, a bolje bi bilo da nisi. Opasnost je vrebala na svakom koraku. Broj umrlih je rastao iz dana u dan. Oni su govorili o brojkama kao da su ljudi stvari.

Nitko nije čuo vapaje ljudi.Nitko nije pomislio da je umro nečiji djed, nečija baka, voljena supruga i voljeni tata, ljubljeno dijete i ona starica koje se svi sjećaju po dobrome. Uvijek bi se osmjehnula kad bi ti prolazila pokraj nje, sjećaš li se? Sjećaš li se da si joj na putu do škole često znala kupiti nešto za jesti? Bila je sama rekli su ti, muža je izgubila u ratu, a djeca su ju napustila još prije nekoliko godina. Nema je, sada već dugo vremena, i nitko ne pita za nju. 

Prije su govorili o čovjeku kao da sve može, kao da sve umije, da je najveći u svijetu i svemiru, a onda ga je nešto tako malo i nevidljivo pokosilo, učinilo ga ranjivim, izgubio je bližnje, a skoro izgubio i sebe. Ali znaš što? Izdržao je, nije izgubio ono zbog čega se zove čovjekom, nije izgubio svoju ljudskost.

Pišem ti ovo pismo da bi ti znala da je sve ovo što sam ti gore napisala samo jedna strana povijesti, ona koju si ti vidjela i zbog koje si bila u strahu. Ona koju su mnogi čuli. Rijetko tko je u panici uspio vidjeti drugu stranu, a postojala je. Nju su činili ljudi koji su bili dovoljno hrabri da izlože sebe i spase druge. Nju su činile medicinske sestre, liječnici, svi oni koji su direktno bili izloženi malom, jedva vidljivom neprijatelju. Nju su činili muškarci i žene na blagajnama da bi ti imala što jesti. Nju su činili farmaceuti da bi ti mogla kupiti lijek za sebe. Nju su činili volonteri koji su donosili hranu starijima. Nemoćnima. Invalidima. Slijepima. Svima onima kojima je pomoć bila potrebna. Nju su činili ljudi u molitvi. Svih religija i svih nacionalnosti. Svijet kao da je postao jedno. Medicinska oprema se slala iz države u državu, kao da granica nije bilo. Kao da je shvatio da nije važno koji jezik pričaš, ništa više nije bilo važno. Kao da je postojao samo čovjek – živo biće koje se trebalo spasiti. Kao da je svijet shvatio razlog svoga postojanja. Kao da je svijet shvatio da je on čovjek kojeg treba spasiti.

Pišem ti ovo pismo da bih te podsjetila da uvijek postoje dvije strane. I uvijek pobijedi ona bolja, ma kako god da ti se u tom trenutku čini da nije tako, ali uvijek pobijedi ona bolja, ona pametnija, mudrija, ona koja nosi više ljubavi sa sobom i više zajedništva. Budi zahvalna jer si bila dio povijesti i preživjela da možeš sada prenositi novim generacijama kako je svijet bio kao jedno. Budi zahvalna Bogu na današnjem danu kojeg imaš.

Brigita Babić, želim ti da uvijek budeš bolja strana povijesti, želim ti da budeš zahvalna bez obzira na to kakva će te situacija u budućnosti sustići...

 

 

 

FGTABVGTAB

KALENDAR DOGAĐANJA

Prosinac 2024
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

DONATORI I PRIJATELJI NCM „Ivan Pavao II.“

logo_mlc.png

 

Copyright© 2007.-2019.

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih

Ivan Pavao II. - Sarajevo.

 

Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez

posebne dozvole uz navođenje izvora.

O NAMA

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (NCM „Ivan Pavao II.“) mjesto je duhovnosti, susreta i obrazovanja; mjesto gdje mladi imaju mogućnost odgoja i rasta u vjeri, priliku za susrete s drugim i drugačijim, te mogućnost dodatnog obrazovanja.

 

VIZIJA: Mostovi povjerenja

 

MISIJA: Za sretniju budućnost mladih!

 

MOTO: ZA MLADE I BOLJE SUTRA

designer17

Pročitajte članke iz rubrike duhovnost.

Svi članci
Ovdje možete postaviti svoje pitanje mladom teologu koje se odnosi na sve ono što se koristiti vašem duhovnom rastu u vjeri. Odgovor na postavljeno pitanje vratit ćemo vam elektronskim putem. Vaši podaci i pitanje će ostati u strogoj privatnosti. Pitanja možete slati od ponedjeljka do petka u razdoblju od 8 do 16 sati.

PITAJTE