Novo istraživanje pokazuje da, mladi ljudi koji doživljavaju povišeni nivo samoće i izolacije kao rezultat društvenog distanciranja, ne doživljavaju svoju vjeru slabijom. Među ispitanicima, 35 posto njih je izjavilo kako oni u ovim trenucima doživljavaju svoju vjeru jačom, a 46 posto ispitanika je potvrdilo da je razvilo svoje religijske prakse.

Ipak, dok mislimo da je ckrvenim vođama možda laknulo s podacima ovih istraživanja, 50 posto onih koji su sudjelovali u online prijenosima svetih misa također su rekli kako nemaju nikoga za razgovor o tome kako se osjećaju, a 44 posto njih se osjeća izolirano, jer im se nitko nije obratio.
Nadalje, svećenstvo ili vjerski lideri čine manje od jedan posto onih odraslih koji su pristupili mladim ljudima, koji predstavljaju ono što studija naziva jednim od „najusamljenijih i najizoliranijih generacija koje su ikada postojale.“

Osim toga, istraživanje je pokazalo kako je velik nedostatak povjerenja u institucije. Na skali od 1 do 10, preko 60 posto mladih ljudi ocjenjuju razinu povjerenja prema institucijama na 5 ili niže, uključujući i organiziranu religiju, s vjerskom praksom koja ne nudi zaštitni učinak protiv epidemije samoće i izolacije.
Cijela studija, „Pripadanje: ponovno povezivanje američke najusamljenije generacije (Belonging: Reconnecting America's Loneliest Generation)“, objavio je Springtide Research Institute, ispitavši tisuću mladih ljudi između 18-25 godina.

Kao odgovor na to, Paul Jarzembowski, koji nadgleda mlade i pastoral mladih Američke biskupske konferencije, rekao je Cruxu da je potrebna veća pastoralna reakcija na izoliranost i usamljenost među mladima i mladima kojima je to već bio problem i prije ove pandemije, što je samo pogoršalo zabrinutost.
„Moramo doprijeti do njih i podržavati ih u ovo vrijeme, pa čak i nakon tog vremena društvenog udaljavanja, jer će se utjecaj osjetiti vjerojatno u godinama koje dolaze“, rekao je. „Ova globalna zdravstvena kriza će vjerojatno biti određujući trenutak u životu mladih danas. Ne možemo ga potcijeniti jer razmišljamo o tome kako najbolje doprijeti do mladih i služiti s mladim ljudima.“

Sestra Nathalie Becquart, članica Kongregacije Xavieresa, prva žena koja je služila kao ravnateljica Nacionalne službe za evangelizaciju mladih i zvanja u Francuskoj, izjavila je za Crux da su podaci istraživanja u skladu sa sličnim studijama objavljenim posljednjih godina.
Becquart je primijetila da, dok mladi ljudi jako cijene veze i prijateljstva sa svojim vršnjacima, „oni također trebaju odrasle koji predstavljaju referentne osobe za njih.“

Rekla je da to nije samo u skladu s najnovijom studijom – koja je utvrdila da „kada je odrasla osoba od povjerenja izvan njihove kuće povezana s mladima, skoro 8 od 10 izvješća pokazuje da su ti mladi manje usamljeni“ – ali isto tako rezonira sa zaključcima Vatikanske Biskupske sinode o mladim ljudima iz 2018., na kojoj je Becquart bila revizor.
„Mladi ljudi snažno izražavaju kako trebaju biti u pratnji kako bi izabrali pravi smijer u ovom složenom i neizvjesnom svijetu. Oni traže mentore koji mogu hodati s njima i pomoći im da razluče kako živjeti smisleni život, to je za većinu njih život susreta, život prijateljstva i bratstva“, rekla je Becquart- „Naglašavaju horizontalne umjesto vertiklane komunikacije i eksperimentalne pristupe umjesto teorijskih pristupa.“

Jonathan Lewis, pomoćnik tajnika za pastoral za Nadbiskupiju Washington i revizor na Sinodi, složio se, govoreći Cruxu da “broj jedan način prenošenja vjere je kroz guste relacijske veze“.
„To je ono što je Isus učinio kada je pozvao ljude po imenu i to je ono što još uvijek djeluje. Upravo u našoj kulturi sve je izazovnije uključiti mlade ljude u taj proces vjere“, rekao je Lewis.
„Nadolazeće generacije odraslih i mladih ljudi su jedna vrsta prolaznika, ako ne i najprolaznijih populacija, u povijesti Sjedinjenih Američkih Država“, nastavlja Lewis . „Kao rezultat toga, crkve imaju vrlo težak zadatak da takve ljude upoznaju i da s njima održavaju odnose.“
Lewis je rekao da je jedan od glavnih izazova taj da su župe „izgrađene kako bi održale odnose sa susjedstvom. To dovodi ljude koji nemaju hipoteku ili im djeca idu u obližnje javne ili župne škole, u nepovoljan položaj,“ rekao je.

Jarzembowski je ohrabrio vjerske vođe da budu kreativni u doba socijalnog distanciranja, ali i da ne zaborave osnove.
„Samo stvaranje te jedan-na-jedan veze može ići sve do okretanja trendova. To znači upućivanje telefonskog poziva ili pisanje pisma mladoj osobi,“ rekao je Jarzembowski. „Voditelji crkve mogu također organizirati digitalne susrete za mlade u svom području. Oni mogu ponuditi online druženje na temu duhovnih i praktičnih alata za borbu s osamljenošću, ekonomske neizvjesnosti, tuge i gubitka.“

Na sličan način, Becquart je rekla da svećenici i vjerski lideri trebaju uključiti „konkretna pitanja“ s kojima se susreću mladi ljudi u svakodnevnom životu.
„Tijekom ove pandemije možemo promatrati kako je glavna briga za mnoge mlade nezaposlenost“, rekla je. Što naši vjerski lideri rade da pokrenu nove programe za mlade u potrebi?
Kazala je kako će se pružanjem konkretnih odgovora razviti odnos povjerenja koji će pomoći mladima „da dijele i njihova egzistencijalna i duhovna pitanja i izraze svoje osjećaje i poteškoće“.

Gledajući naprijed, Jarzembowski je rekao da je neophodno Katolicima ispitati vlastite živote vidjeti što oni mogu učiniti da odgovore na potrebe mladih ljudi. Ukazao je na apostolsku pobudnicu pape Franje, Christus vivit, koju je napisao nakon Sinode o mladima, kao podsjetnik da je to nešto što papa vidi kao prioritet.
„Oni među nama koji više nisu mladi trebaju pronaći načine da drže blizu glasova i zabrinutosti mladih ljudi. Crtajući zajedno stvaramo uvjete da Crkva postane mjesto dijaloga i svjedoči o bratstvu koje daje život“, napisao je Franjo.

Originalni članak možete pronaći ovdje.

Twitter