Budući da uključivanjem Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije u projekt „Škola volonterizma“, kojeg provodi Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, govorimo i o medijskoj pismenosti, važno je i rastumačiti sam taj pojam…

Jednom od ključnih kompetencija 21. stoljeća zbog sveprisutnosti medija smatra se upravo medijska pismenost. Ona naime, kako donosi medijskapismenost.hr, prema široko prihvaćenoj definiciji, uključuje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih poruka u različitim oblicima. Ove četiri komponente definicije upućuju na prirodnu povezanost medijske pismenosti s pitanjima tehnološkog pristupa medijskom sadržaju; važnost kritičkih vještina, odnosno vještina analiziranja i vrednovanja, nužnih za interpretiranje i razumijevanje medijskih sadržaja; i komplementarnost iskustva proizvodnje i stvaranja sadržaja kao alata za učenje kako bi se povećale bitne kritičke sposobnosti.

Jedna od vodećih stručnjakinja za medijsku pismenost Sonia Livingstone, opisuje to kao nepravocrtan, dinamičan proces učenja, u kojem svaka komponenta podržava ostale: „Učenje kako stvoriti sadržaj pomaže osobi analizirati i sadržaj koji su stvorili drugi; vještine analiziranja i vrednovanja otvaraju vrata novim načinima korištenja interneta, širem pristupu i tako dalje.“

Prema Europskoj povelji o medijskoj pismenosti, medijski pismene osobe trebale bi moći:

• Učinkovito koristiti medijske tehnologije za pristup, čuvanje, ponovno dobivanje i dijeljenje sadržaja prema svojim individualnim i društvenim potrebama i interesima;
• Imati pristup i donositi informirane izbore o širokom rasponu medijskih oblika i sadržaja iz različitih kulturnih i institucionalnih izvora;
• Razumjeti kako se i zašto stvara medijski sadržaj;
• Kritički analizirati tehnike, jezik i konvencije koje se koriste u medijima, kao i poruke koje prenose;
• Kreativno koristiti medije za izražavanje i komuniciranje ideja, informacija i mišljenja;
• Prepoznati i izbjegavati ili dovoditi u pitanje neželjene, uvredljive ili štetne medijske sadržaje i usluge;
• Učinkovito koristiti medije u ostvarivanju svojih demokratskih prava i građanskih odgovornosti.

Renee Hobs i Amy Jensen, također stručnjakinje u području medijske pismenosti, kao važne životne vještine ističu sposobnost analiziranja vijesti i oglasa, propitivanje društvene funkcije glazbe, razlikovanje propagande, mišljenja i informacija, propitivanje prikaza roda, rase i klase u zabavnim i informativnim medijima, razumijevanje utjecaja ekonomije i vlasništva na medije, i istraživanje načina kako su nasilje i seksualnost prikazani u medijskim porukama.

Ono što posebno valja istaknuti, kad je riječ o djeci, važan je izbor primjerenih medijskih sadržaja i zaštita djece od neželjenih medijskih poruka, no i više od toga, medijska pismenost zapravo osposobljava djecu, kao i odrasle, za kritičko promišljanje i postavljanje pravih pitanja o onome što gledaju, čitaju ili slušaju i daje im sposobnost samostalnog razmišljanja. Tako će moći bolje razumjeti složene poruke koje primaju putem televizije, radija, interneta, društvenih mreža, novina, magazina, knjiga, plakata, videoigara, glazbe i drugih medija...

Josipa Prskalo, Katolički tjednik 

Twitter