Neki misionar iz Papue Nove Gvineje zapazi kako jedan od njegovih novokrštenika, ponosni poglavica plemena Kanaka, na kraju svake mise dolazi pred svetohranište i tamo dugo ostaje uspravan kao svijeća, razgolićenih grudi. Bio je je vrlo jednostavan čovjek, još nije ni počeo čitati Bibliju.

Jednoga ga dana misionar, ne mogavši više obuzdati znatiželju, upita što to on radi pred svetohraništem.
Poglavica mu smiješeći se odgovori: „Sunčam dušu!“

Učitelj bi okupio učenike i postavio im pitanje: „Odakle izvire molitva?“
Prvi odgovori: „Iz potrebe.“ Drugi reče: „Iz radosti. Kad se radujem, oslobađam duh te on kao da probija ljuske mojih strahova i briga te se slobodno uzdiže prema Bogu“. Treći reče: „Molitva izvire iz šutnje. Kad sve u meni utihne, onda Bog može govoriti.“ Učitelj reče: "Svi ste točno odgovorili. Ipak postoji jedno mjesto iz kojega proizlazi sve što ste spomenuli. Molitva izvire iz Boga samoga. On je započinje, a ne mi.“

Bruno Ferrero

Twitter