Nakon uspješno realizirana dva ljetna kampa u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., sudionici trećeg ljetnog kampa u srijedu, 15. srpnja započeli su svoju offline avanturu. Ljetni kamp koji je okupio oko 30-ak mladih iz Sarajeva, Mostara, Konjica, Tolise, Orašja, Domaljevca, Zenice, Kiseljaka i Vareša održava se u sklopu projekta Prevencije ovisnosti kod mladih- Klik za zdravlje i ima za cilj ponuditi priliku i prostor mladima osnovnih i srednjih škola da razvijaju svoje socijalne vještine kroz edukativni, duhovni, kreativni, sportski sadržaj.

Na samome početku kampa, sudionike je pozdravio Josip Milanović, projekt koordinator koji je svim nazočnim poželio dobrodošlicu kazavši kako će offline kamp biti mjesto gdje će bez mobitela i interneta imati dovoljno prostora i vremena da upoznaju sebe, ali i svoje vršnjake. Sudionike kampa pozdravio je i vlč. Šimo Maršić, ravnatelj Centra za mlade Ivan Pavao II. koji se zahvalio svima na dolasku, ohrabrujući ih da znanje i iskustvo koje steknu na ovome kampu nesebično dijele sa svojim vršnjacima po povratku kućama. Nakon predstavljanja i vršnjačkih edukatora koji će tijekom pet dana trajanja kampa voditi projektne aktivnosti, sudionici su se međusobno upoznali kroz zanimljivu vježbu.

Prvi dan kampa obogatila je i radionica Gdje smo bili, a gdje smo sada? na kojoj su sudionici u manjim skupinama podijelili svoja iskustva i osjećaje zbog situacije izazvane koronavirusom. Odgovarajući na nekoliko pitanja, svatko od nazočnih imao je priliku ispričati čega su u posljednje vrijeme plašio, na što su najviše ponosni tijekom pandemije koronavirusa, ali i jedni s drugima podijeliti svoje planove o tome gdje se i kako se vide u budućnosti. Večernji dio programa bio je rezerviran za osmišljavanje himne skupina, gdje je svaka imala zadatak osmisliti ime svoje skupine, ali tekst i glazbu za istu koju su kasnije predstavili jedni drugima. Na ovaj način svatko od prijavljenih imao je priliku iskazati svoju kreativnost, glazbeni i plesni talent, te dati doprinos svojoj skupini.

Prvi dan kampa završen je i večernjom molitvom kroz koju su se sudionici zahvalili Bogu na putovanju kroz koje će upoznati svoje prijatelje i vršnjake, ali i molili da vrijeme provedeno na kampu svakoga od njih ispuni snagom za nove izazove koje život nosi.

U nastavku teksta pročitajte i pismo dobrodošlice koje je sve sudionike sedmog Offline kampa dočekalo po dolasku na offline avanturu:

Dragi offline putniče,
Nadamo se da si spreman za jedno kratko avanturističko putovanje. Jesi li spakirao smijeh, radost, avanturistički duh, želju za upoznavanjem i spremnost prelaska nekih osobnih granica? Ako nisi, stigneš ih pronaći ovdje već danas i zadržati ih cijeli život. Isto tako, jesi li ostavio brige, strah i tugu na ulazu u ovo improvizirano prijevozno sredstvo da ti ne otežavaju kofer? Ako nisi, nema veze, čim otvoriš vrata svoje sobe i izađeš među tridesetak mladih koji željno iščekuju iznenađenja koja smo spremili, sami će se preplašiti i izaći van. U redu je i ako nešto malo od briga i straha ostane u tebi, ali želimo da znaš da nam uvijek možeš prići pa ćemo ih zajedno s osmijehom pokušati ispratiti na nekoj od lokacija offline putovanja koje ćemo posjetiti.

Vjerujemo da si posljednjih mjeseci mnogo više živio i učio u ekranima mobitela, računala ili laptopa. Stoga se nadamo da željno iščekuješ odmoriti od njih u ovom kratkom periodu. Vjeruj nam, već drugi dan svog offline putovanja nećeš ni pomisliti na mobilni telefon. Umjesto njega, čeka te vesela ekipa, mnoge zanimljive radionice, nekoliko iznenađenja i mnogo novih trenutaka koji će ti se zauvijek urezati u sjećanje. Nećeš ih možda fotografirati mobitelom kao što to inače svi radimo na putovanjima, ali hoćeš srcem. A ono mnogo pouzdanije čuva uspomene i ima bolju rezoluciju od bilo kojeg fotoaparata i mobitela. Da ti šapnemo, srce čuva sliku, osjećaje, ljude, poglede, sladak zvuk smijeha i predobar okus slatkiša, lubenice... Nijedna fotografija ne može sve to zabilježiti. Dakle, ovih dana neka tvoje oči budu objektiv, um neka izoštri fotografiju, srce neka pohranjuje, a zvuk tvog osmijeha neka bude onaj „škljoc“ koji označava da je trenutak zauvijek uhvaćen.

Molimo te da ne razmišljaš previše o cilju na koji trebaš stići prilikom ovog putovanja, nego uživaj u svakoj pauzi, svakoj lokaciji i svemu novome što ćeš iskusiti. Nemoj se žuriti doći na kraj, nego zastani i promotri, možda te nešto na putu privuče da iznenada posjetiš neko od mjesta koje nije ucrtano u tvoju kartu putovanja. A mi ćemo ti obećati da će takvih iznenadnih trenutaka biti. Stoga se prepusti, udobno smjesti, upoznaj i pazi ekipu. Ako ne stigneš sve, upoznaj barem ovu ekipu s kojom dijeliš kabinu na offline putovanju. Osmijeh na lice i mobilni telefon u vrećicu!
I da, radi sigurnosti veži se, polijećemo!

Tvoji vodiči, vođe puta i vozači!

Twitter