U razdoblju od 12. do 13. prosinca 2020. godine, u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., održana je božićna duhovna obnova koju je predvodio don Mihovil Kurkut, salezijanac i ravnatelj nakladničke kuće Salesiana. Duhovnoj obnovi su nazočili djelatnici i suradnici Centra za mlade.

Prvog dana duhovne obnove, u uvodnom izlaganju, don Mihovil se osvrnuo na nove okolnosti života i rada koji su nastali pojavom pandemije koronavirusa. Istaknuo je težinu prihvatanja promjena te naše traženje razloga kako bismo ostali tamo gdje smo bili, gdje nam je bilo ugodnije. Naglasio je važnost prepoznavanja krize kao prilike da preispitamo svoje vrijednosti i uhvatimo se za nešto čvršće.

Prisjetivši se vlastitog iskustva potresa u Zagrebu, u ožujku 2020. godine, istaknuo je: Što nas (u životu) više trese, to imamo potrebu čvršće se za nešto hvatati. Za što se ti hvataš?. Također je rekao kako je upravo pandemija potvrda da većinu stvari u svom životu ne možemo kontrolirati te da stvari ne mogu biti onakvima kakvim su bile, ali da je Bog tu i poziva nas na novi život. Ako je dopustio ovo što se događa, dopustio je kako bi se proslavio te je stoga ova situacija prigoda za promjenu koja je moguća ukoliko Boga pustimo u svoj život.
U drugom dijelu dana, don Mihovil se osvrnuo na Božje pitanje Adamu: Gdje si? te istaknuo da je to pitanje koje postavlja svima nama - ne iz razloga što Bog ne zna, nego zbog toga što želi da se mi sami odredimo, da ne tražimo izlike, nego preuzmemo odgovornost za svoje postupke. Mnogo toga sam u svom životu mijenjao – poslove, ljude s kojima sam živio, države – ali jednu stvar sam primijetio: Gdje god idem, nosim sebe. – naglasio je. Također je sudionike potaknuo na razmišljanje o važnosti drugih ljudi, koji mogu mnogo bolje vidjeti naše postupke, od nas samih – moje ja, otkrivam u tvome tu. U polomljenim odnosima, Bog dolazi tamo gdje te boli, tamo gdje si slab. Stoga je važno reći Bogu: Evo me. Daj mi snage da danas krenem ispočetka.  - zaključio je. Dan je okrunjen sv. misom koju je predslavio voditelj duhovne obnove, u koncelebraciji vlč. dr. Šime Maršića, ravnatelja Centra za mlade.

Drugog dana duhovne obnove, kroz simboliku biblijskih tekstova, don Mihovil je pozvao nazočne da razmišljaju o tome kako svako ljudsko biće teži sigurnosti, ali da nije stvoreno da bi bilo „osrednje“, da bi se zadovoljilo „hranom od jučer“, da bi preživjelo, nego da je stvoreno da bi živjelo u punini, sposobno za velike stvari.
Nedjeljenu sv. misu, na treću nedjelju došašća, tijekom propovijedi, don Mihovil je istaknuo da se često dogodi da nam Bog dolazi u život, ali ga ne možemo čuti od vlastitih zabrinutosti. Također je naglasio da Bog želi donijeti slobodu u naš život – slobodu od prijezira, očekivanja i robovanja mišljenju drugih ljudi. Podsjetio je da nismo ono što drugi misle o nama, niti ono što živimo u svojim ulogama, nego da smo mnogo više od toga. Pozvavši sudionike da vjeruju da Bog zna što im treba, te da će u svojoj ljubavi, odgovoriti na potrebe u pravo vrijeme, zaključio je božićnu duhovnu obnovu.

Nadamo se da će don Mihovilove riječi odjeknuti u konkretnom životu svakog sudionika, te da će, osobito božićno vrijeme, donijeti ohrabrenje i snagu da se usudimo živjeti život u punini, nasuprot polovičnosti i osrednjosti, znajući da smo stvoreni za velike stvari.
M. P.

Twitter