Isusove riječi Pođi za mnom bile su dovoljne da pobožnost njegove muke u dužini od skoro 10 kilometara, 8. travnja, uoči Cvjetnice, isprati tridesetak vjernika Tuzlanskoga dekanata. Ovogodišnji križni put krenuo je iz župne crkve u Par Selu, a završio u crkvi na Husinu gdje je potom slavljena i sveta misa. Premda su vremenski uvjeti bili loši, vjernici su ustrajali te naposljetku i svladali taj zahtjevan put. Ohrabrenje je dolazilo i od starijih hodočasnika, ali svakako i od onih Kristu najmilijih, djece.

Promatrajući te ljude kako slijede raspelo, netko bi mogao postaviti pitanje čemu sve to, radi koga. Odgovor je vrlo jednostavan – radi spasenja! Svi oni željeli su, zapravo, u Njegovim padovima i ustajanjima pronaći razlog za ustajanja pri posrtajima u vlastitim životima. Željeli su u Veronikinom rupcu vidjeti odraz najčistije ljubavi i empatije. Željeli su u odluci Šimuna Cirenca i sami biti spremni dati ruku i otvoriti srce svima koji, pritisnuti nevoljama, trebaju pomoć. Tako je kroz četrnaest postaja postalo jasno da za sve navedeno Bog ima savršeno vrijeme, a od nas traži samo malo strpljenja i vjeru.

U molitvama uz postaje izgovoreno je mnoštvo prošnji. Molilo se za domovinu, duhovne vođe, siromašne, roditelje, izgubljene, dobročinitelje, dostojanstvo žene. Molilo se za život! Nakon svega izgovoreno je i jedno veliko hvala za euharistijskim stolom u husinskoj crkvi.
Pred nama su posljednja večera, molitva u Getsemanskom vrtu, izdaja, raspeće i počinak u grobu, ali poslije svega toga svanut će Jutro Života koje će cvjetnom stranom Galileje rastjerati mrak i uzići Ocu u slavu.

Danijel Barišić

Twitter