3. i 4 . kolovoza 2017. godine u župi Svete Ane u Radunicama, 10. ekumenski kamp Friedensgrund, na kojemu su sudjelovali mladi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, priveden je svome kraju.

U četvrtak, 3. kolovoza, mladi su, raspoređeni u nekoliko skupina i predvođeni vlč. Ilijom Orkićem, vlč. Šimom Maršićem i ocem Mladenom Drobnjakom, iskoristili jutarnje sate za posjet obiteljima u Radunicama, kako bi s njima razgovarali o snazi vjere koja ih nosi kroz radosne, ali i teške trenutke svakodnevnice. Također su iskoristili priliku zahvaliti se obiteljima za njihovu nesebičnu podršku i gostoprimstvo, te osobito  zbog toga što su bili ti koji su doprinijeli da kamp i ostatak Radunica dišu kao jedna cjelina, tijekom svih kamperskih dana.

U poslijepodnevnim satima, mladi su s vlč. Šimom Maršićem i ocem Mladenom Drobnjakom razgovarali o važnosti tišine za svakog čovjeka jer je vrijeme provedeno u tišini s Bogom zapravo temelj odnosa s drugim ljudima. Naglasivši potrebu za izlaskom iz vreve svakodnevnice i susretom s Bogom koji progovara kroz lagani povjetarac, svećenici su potaknuli sudionike da, u satima koji su slijedili, pronađu mjesto i vrijeme kako bi se susreli sami sa sobom i s Bogom te razmisliti o svemu onome što ih tišti. Sudionici su svoje misli prelili na  papire, koji su tijekom svečane večrenje molitve stavljeni u vatru. Na ovaj simboličan način, molitve, želje, strahovi, ali i riječi zahvale, u obliku dima su se vinuli k Bogu, te su predani u Njegove ruke. 

Prisjetivši se,  zajedničkom evaluacijom proteklih dana kampa, sudionici su, kroz suze i smijeh, izrekli radost jer su bili dio ovogodišinjeg kampa Friedensgrund, ali i zahvalili se jedni drugima jer je svatko od njih dao djelić sebe ovom kampu koji je ostavio vidljive plodove kroz raznolik i sadržajan program. 

O svom iskustvu kampa, progovorili su i sami sudionici:

Prije par dana počela sam se pripremati za ovu pustolovinu. Dok sam spremala stvari, razmišljala sam što ponijeti i kako će mi biti ovih nekoliko dana u malenim Radunicama. Razmišljala sam i o tome koga ću upoznati. Iako mi je ovo prva godina da sam na kampu i potpuno novo iskustvo, imala sam osjećaj da ću upoznati prekrasne ljude, steći nova prijateljstva i napraviti nezaboravnu uspomenu. Onda je svanuo i dan početka kampa. Nisam nikoga poznavala, ali iz dana u dan sam stjecala nova prijateljstva, učila o drugima i zabavljala se. Danas nakon 8 dana, svemu je došao kraj. Svi polako odlazimo iz ove avanture i nosimo prekrasne uspomene. Sve ono što sam na početku zamislila, ispunilo se. Sve što sam osjećala, dogodilo se. Jako sam sretna što sam bila dio svega ovoga. (Marija Orkić, Orašje)

Ovo mi je drugi put da dolazim na Friedensgrund. Iskustvo je zaista predivno. Suradnja i druženje sa svim sudionicima novi je put ka boljem suživotu u našoj državi. Uz pomoć trenera, svećenika, ali i svakog od sudionika, razbijali smo predrasude o drugom i drugačijem. Ne trebamo i ne možemo odmah promijeniti svijet. Moramo najprije mijenjati sebe. Koračam sada, ali i nastavit ću hoditi, zajedno sa svojim prijateljima, ka ljepšem, boljem i mirnijem suživotu. (Anđela Paleksić, Sarajevo)

Marija Puljić

Twitter