Nakon istraživanja mnogih ponuda raznih turističkih agencija za novogodišnji doček, ipak sam odabrala drukčiju opciju – proslavu Nove godine u Baselu, na Europskom Taizé susretu mladih. I nisam se pokajala.

Put prema gradom bogate povijesti u Švicarskoj započeo je iz Sarajeva preko Zagreba, gdje smo napravili stanku. Dok su moji prijatelji i ostatak obitelji prvi dan Božića još uvijek obilježavali u krugu najbližih, ja sam zbog svoje odluke da upoznam neki novi grad i nove prijatelje taj dan provela pakirajući svoj kovčeg i putujući prema Zagrebu, mjestu odakle će započeti moja novogodišnja pustolovina.

O Zagrebu neću pisati jer sam sigurna da o glavnom gradu Hrvatske znate mnogo, možda i više od mene. No, Baselu ću posvetiti svakako više redova ovoga teksta. Predivni grad, koji se nalazi u sjeverozapadnoj Švicarskoj, smješten je na rijeci Rajni. Ima jaku razvijenu kemijsku i farmaceutsku industriju i treći je grad u Švicarskoj po broju stanovnika. Upravo je Basel od 28. prosinca 2017. do 1. siječnja 2018. bio je domaćin Europskog Taizé susreta mladih. Bio je to prvi susret koji je organiziran na teritoriju tri zemlje (Švicarska, Njemačka i Francuska) u isto vrijeme. Brojci od 20 000 mladih, koliko je bilo na Europskom susretu mladih, pridružilo se i 1 200 mladih iz Hrvatske te 100 sudionika iz Bosne i Hercegovine. 

Kako je Basel trebao primiti 20 000 ljudi, neki su bili raspoređeni u okolici. Grupa s kojom sam stigla bila je smještena u švicarskom gradiću Zofingen, udaljenom od Basela 40 minuta vožnje udobnim švicarskim vlakom. Tu su nas dočekali mladi iz Katoličke Crkve u Zofingenu, ugrijali čajem i toplom dobrodošlicom te nam dali upute za sljedeća tri dana i rasporedili po obiteljima.

Otvorivši nam svoja vrata tijekom tri dana boravka, obitelj, kod koje smo bili smješteni, na najbolji mogući način upoznala nas je sa životom i kulturom Švicaraca i švicarske obitelji. Tako smo svakoga jutra zajedno molili u katoličkoj crkvi u Zofingenu. Nakon zajedničkih jutarnjih molitvi svi mladi su sudjelovali u raspravama podijeljeni u male skupine s vršnjacima iz drugih zemalja. Imali su prigodu dijeliti svoja mišljenja i iskustva odgovarajući na pitanja koja su bila postavljena tog jutra. Nakon toga išli smo u Basel gdje se održavao središnji dio susreta.

Svake večeri tijekom zajedničke molitve brat Alois obraćao se mladima. Posebno su me dojmile njegove riječi koje je s nama podijelio u subotu, 30. prosinca. „U Južnom Sudanu, u kampu za raseljene osobe, snažno me se dojmila hrabrost žena. Jedna mi je rekla da nastoji raditi na pomirenju i uspostavi mira. U kampu postoje redukcije u opskrbi vodom. U blizini crpki ponekad se javljaju svađe. Stoga je osnovana skupina žena zadužena za pravednu raspodjelu vode. Ova mi je žena rekla: 'Dijeleći vodu jednu s drugima, više ne radimo svaka za sebe i tako izgrađujemo mir.' Ova je žena shvatila da mir počinje u nama, bratstvo gradimo oko sebe, u konkretnim situacijama svog svakodnevnog života“, kazao je tom prigodom brat Alois.

Upravo ću ove riječi dugo pamtiti kao i poruke koje nam je uputio noć uoči proslave Nove godine. „U evanđelju samo čuli kako Isus govori da je on dobri pastir, da ima i drugih ovaca te će postojati jedno stado s jednim pastirom. On nije došao na Zemlju samo radi male skupine ljudi, nego ujediniti cijelu ljudsku obitelj. Iz toga potječe naša nada u mir za cijelo čovječanstvo. Večeras ćemo s velikom nadom moliti za mir“, naveo je brat Alois naglasivši da je mir danas ugrožen te podsjetivši na neke od najvećih izazova s kojima se danas suočava ljudska obitelj. Naveo je dva od njih.
Prvi je taj da je mnoštvo muškaraca, žena i djece svugdje na Zemlji bilo prisiljeno napustiti svoje mjesto stanovanja. Razlozi koji su ih natjerali na odlazak su različiti: rat i nesigurnost, krajnje siromaštvo i besperspektivnost ili pak klimatske promjene. U svojoj nevolji oni trebaju našu solidarnost. Kako smo i mi vidjeli u Taizéu, oni mogu postati naši prijatelji. Kao da nas Krist poziva da nadiđemo svoje strahove i predrasude i govori nam: 'Ja sam pastir svih ljudi. I za njih sam umro, bili kršćani ili ne. Tako i ti možeš postati njihov prijatelj!', istaknuo je brat Alois.

Prema njegovim riječima, drugi izazov je naš planet koji je također ranjiv. Čujte krik Zemlje! Suočene s ekološkim katastrofama, posebice u najsiromašnijim područjima, zapadne zemlje imaju povijesnu odgovornost. Pokrenuto je mnogo inicijativa na svim razinama. Međutim, to nije dovoljno. U ime svih nas ovdje, htio bih se obratiti onima koji imaju političku i gospodarsku odgovornost. Financijska sredstva za potrebne promjene postoje. Zato ih treba usmjeriti prema iskorjenjivanju siromaštva i brizi za okoliš! Ova dva izazova koja prijete miru su golema, ali neće nas obeshrabriti. Tijekom ovih dana približili smo se nepresušnom izvoru radosti. Dopustimo da taj izvor radosti natopi naša srca. On će svakomu od nas dati hrabrosti angažirati se tamo gdje je to moguće, kako bismo, pa makar na skroman način, pridonijeli traženju rješenja, rekao je brat Aloise.
Upravo nam je to bila misao vodilja kada smo 31. prosinca dočekali Novu godinu moleći za mir, nutarnji i međuljudski.

Svoj posjet Baselu svakako ću dugo pamtiti i zbog sudjelovanja na protestantskoj liturgiji što mi je bilo novo i pozitivno iskustvo. Nakon dočeka Nove godine uslijedio je Festival vjere tijekom kojeg su mladi iz Poljske, Mađarske, Švicarske, Rusije, Bjelorusije, Francuske i Italije kroz pjesmu i ples predstavili odakle dolaze na najbolji mogući način. Nakon ručka u obiteljima domaćinima, gdje smo kušali švicarska tradicionalna jela, oprostili smo se od Zofingena i Basela, a put prema Zagrebu, odakle je započela naša avantura, nastavili smo kroz Vaduz, glavni grad kneževine Lihtenštajna i Veneciju putujući kroz Alpe koje je potpuno prekrio snijeg.

Adriana Drljepan

Twitter