Crkva nam, u današnjim čitanjima, stavlja jedan svijetli primjer vjere praoca Abrahama. Ovo je jedan od najveličanstvenijih opisa nečije vjere u Bibliji. Ako se stavimo u ulogu oca lako ćemo si dočarati ljubav prema djetetu kojim bi ga obasuli. Iz zaštitničke ljubavi prema djetetu kadri smo čak i nekomu oduzeti život. S obzirom da i iz nekih drugih, nečasnijih, motiva opravdavamo svoje različite pogreške, ovaj, zaštitnički motiv, se donekle može i razumjeti.

A kako se ponaša Bog? Dozvolit ću si i reći da se Bog igra s Abrahamom. Sasvim je razumljivo da se djeca igraju, pa i roditelji sa svojom djecom – dok nam je igra odraslih, na način na koji se igraju djeca, malo manje shvatljiva, ali kada se Bog odluči igrati tako s nama to nam je tek neshvatljivo. Ova Božja igra jest kušnja, s naše strane gledišta rekli bismo da bi se tako eventualno mogla igrati djeca mada im ni to ne bi preporučili. I pri tom Bog, poput djece, ne želi prestati igrati se. Sada se već pitamo: Kakav je to naš Bog, koji osim što se uživio u svoju igru još u njoj uživa? Želimo li otkriti ispravan odgovor trebamo izaći iz uloge zaštitničkog oca i upitati se: Zašto su sveti pisci ipak odlučili prenositi nam ovu igru kušnje Boga s čovjekom? Neki od tih razloga jest i svojevrsna apologija samom naslovu praocu Abrahamu. Ipak, mislim da glavni razlog jest upravo da nam ovaj događaj bude primjer za nasljedovanje. Bog svoje stvaranje započinje stvaranjem prostora i vremena. Budući da je iznad tih kategorija ništa mu od toga nije skriveno. I zato svaki put kad se kaže da se već zna tko će se spasiti, a tko ne, polazište nam je taj Božji uvid u vrijeme i prostor, a ne predestinacija kojemu je temelj da su sva događanja predodređena Božjom voljom. Sada, kada i ovo imamo pred očima opet se pitamo: Zašto se Bog odlučio na kušnju kada je već unaprijed znao Abrahamov odgovor na Njegovu kušnju. Vjerujem da su dva razloga. Jedan od njih je da se Abraham okoristi kušnjom. Kušnja nikad nije samoj sebi cilj. Ona je uvijek radi većeg dobra kojeg Bog predvidi za nas. Ponekad je to napredovanje u vjeri, u pouzdanju u Boga ili pročišćenju svojih motiva. Drugi razlog zašto se Bog odlučio igrati s Abrahamom jest zbog nas. Zašto zbog nas? Upravo da uvidimo da njegova ljubav prema Bogu jest veća i od ljubavi prema sinu. Ne samo da uvidimo nego da ga i nasljedujemo u toj ljubavi i da se uvijek, bez obzira na sve, radije propitujemo što je u tom svemu Božja volja zanemaravivši našu volju.

Stipica Lešić

Prvo čitanje:
Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18
Žrtva praoca našega Abrahama.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam
Ps 116, 10.15-19
Pripjev:
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.
Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Drugo čitanje
Rim 8, 31b-34
Bog ni svog Sina nije poštedio.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje
Mk 9, 2-10
Ovo je Sin moj ljubljeni.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Riječ Gospodnja.

Twitter