U razdoblju od 2. do 4. ožujka u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. održana je duhovna obnova za djelatnike i suradnike Centra za mlade Ivan Pavao II. (animatore instruktore, Vijećnike vijeća za mlade, vršnjačke edukatore, studente iz studentskog doma Ivan Merz, stipendiste fondacije za stipendiranje studenata Fonss).

Duhovna obnova koju je predvodio vlč. mr. sc. Oliver Jurišić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i župnik župe sv. Josipa na Marijin dvoru u Sarajevu u korizmenom razdoblju kroz kratka razmatranja imala je za cilj duhovno obogatiti i pripremiti djelatnike ali i suradnike za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Nakon svečane večere i kratkog nagovora u petak, 2. ožujka, susret je nastavljen u subotu na temu radosti.

U kratkom razmatranju, nakon kojeg je uslijedila tišina i razmišljanje, vlč. Jurišić kazao je kako svatko ima svoju definiciju i shvaćanje radosti, ovisno o osobi, njezinoj životnoj dobi, željama i nadanjima što joj je najpotrebnije u nekom životnom trenutku. Osvrnuo se i na to kako je bolesnik najradosniji kad mu doktor saopći da je izliječen, dok zdrav čovjek koji nije bolestan zapravo ne vidi čemu se bolesnik raduje.

U današnje vrijeme kada postoje mnoge stvari koje se nazivaju radošću, vlč. Oliver Jurišić, kazao je kako je jedna od najpoznatijih radosti reklamna radost. „Ako uzmete bilo koju reklamu, vidjet ćete kako su svi glumci u reklami većinom nasmijani. Ili zamislite reklamu za šminku, parfem u kojoj glavni glumac plače ili je tužan, nezadovoljan. Zapravo je suprotno od onoga što sam sada spomenuo. Svi su sretni, nasmijani, jako radosni.“- kazao je voditelj duhovne obnove zaključivši kako je jedini razlog zbog čega reklame koriste nasmijane glumce, osmijehe i glazbu koja je zabavna jest što čovjek po prirodi teži radosti.

Osim reklamne radosti, vlč. Oliver u prvom predavanju osvrnuo se i na kupovnu radost, radost shoppinga, koja počiva na novcu, jer koliko novca imaš, toliko si možeš kupiti stvari koje ti (ne)trebaju i biti radostan. Jer u prirodi čovjeka je, da što više novca ima, radosniji je. Kupovna radost je na neki način opasna, pogotovo za mlade ljude jer se oni onda djele međusobno na one koji mogu kupiti nešto, i one koji ne mogu. Također se dotaknuo i treće najpoznatije radosti današnjice, a to je virtualna radost. Odnosno radost socijalnih mreža, like-ova i komentara na društvenim mrežama. Virtualna radost je daleko najvažniji oblik radosti danas, jer se ona mjeri često prema broju pozitivnih reakcija na profilnu fotografiju i sl. Ona je izrazito promjenjivog karaktera jer su socijalne mreže stalno u pokretu, stalno se nešto događa i nemoguće je zadržati radost da traje duže.
Kraj prvog razmatranja, zaključio je primjerima iz Evanđelja i Evangeli Gaudium pape Franje naglasivši kako da bismo razumjeli Evanđelje na pravi način, potrebno je kratko se zamisliti što je važnost radost ili pak izvor radosti.

U drugom razmatranju, istaknuo je kako papa Franjo u svom apostolskom pismu Evangeli Guadium na jednom mjestu piše da ima kršćana koji žive korizmu bez Uskrsa, želeći vjerojatno pod tim istaknuti kako nas ima previše koji smo previše ozbiljni i prečesto žalosni.
„U jednom dijelu navedenog pisma, papa napominje kako je jedan od velikih problema današnjice čovjekova zatvorenost u sebe. Čovjek danas nije spreman dijeliti s drugima, postao je previše usmjeren na sebe. Mnogi ljudski odnosi, ističe papa, stradavaju jer je čovjek danas pomalo postao narcisoidan i zaljubljen u sebe u čemu doprinosi i dostupnost i popularnost društvenih mreža“- kazao je vlč. Oliver.

Nemoguće je prema papi prihvatiti kršćansku radost i ideju kršćanske radosti bez pomisli na život vječni i Isusovo uskrsnuće. Samo ako čovjek razmišlja o vječnom životu može razumjeti što znači Isusov dolazak i o kakvoj je radosti riječ. „Sudeći prema onome što papa Franjo piše u ovom pismu, za njega je radost više jedan stav prema drugim ljudima i Bogu. Za njega je radost stav prema kojem prije svega moja radost polazi od toga da sam dijete Božje ljubljeno i voljeno od Boga i da je taj isti Bog u svojoj ljubavi spremio ne za bilo koga, nego za mene imenom i prezimenom kroz muku i uskrsnuće svoga Sina prostor intimne Božje blizine koji je radost bez trajanja, početka i završetka, vječna radost života s Ljubavlju koja me više ljubavi nego ja sam sebe“- zaključio je vlč. Oliver nakon čega je uslijedilo pokorničkog bogoslužje, prilika za sv. ispovijed i sv. misa u kapelici sv. Ivana Pavla II. u prostorijama Centra za mlade.

Posljednji dan duhovne obnove, započeo je trećim razmatranjem u kojem se govorilo o tome kako bi život svakoga od nas bio daleko ispunjeniji kada bi radost bila navika koju čovjek ne može promijeniti, posebno ako bi ta navika pratila čovjeka kroz cijeli dan, tjedne, mjesece i godine. Osvrnuvši se na prethodna predavanja i navedene tri najpopularnije radosti, vlč. Oliver naglasio je kako ranije spomenutim radostima treba dodati i odbacujuću radost, koja ima nekoliko elemenata. Posebnu pažnju u trećem razmatranju posvetio je i drugom elementu odbacujuće radosti, tj. Biznis katolicizam.

„Biznis katolicizam je specifičan način oponašanja ekonomije gdje se ekonomska sigurnost smatra temeljem radosti, pa se biznis katolicizam pretvara u formu ekonomije tvrdeći kako radost svoj temelj ima u visokom životnom standardu, dugotrajnom i zdravom životu“- rekao je vlč. Jurišić zaključivši kako shvaćanje kršćanske radosti počinje također s jasnim stavom i odbacivanjem cinizma onih vjernika koji su emotivno i duhovno ispražnjeni i koje je odbacujuća radost potrošila i ispraznila njihove duhovne baterije i učinila ih nesposobnima i sumnjičavima prema bilo kakvoj ideji radosti.
Duhovna obnova završena je križnim putem i svetom misom koju je prevodio voditelj duhovne obnove, vlč. Oliver Jurišić uz koncelebraciju prof. dr. Šime Maršića, ravnatelja Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.

Twitter