Čitanje iz Knjige Postanka pokazuje nam kako, već od nastanka čovjeka, mi ljudi često pokušajemo pobjeći od odgovornosti ili ju prebacujemo na druge. Ponekad i ne pokušajemo tražiti izgovore nego drugog pokušavamo uvjeriti u ispravnost našeg djela. Jedan od naših najčešćih izgovora jest kako i drugi ljudi to čine.

Jedan od razloga zašto slijedimo tuđa djelovanja jeste što drugim ljudima pridajemo veću vrijednost nego što ju uistinu imaju. A zašto nekim ljudima pridajemo veću vrijednost? Nekoliko je razloga. Neki to čine iz svoga uvjerenja, tj. misle da doista neki ljudi vrijede više od drugih ljudi. Jedan od razloga je i što primjetimo da ljudi oko nas to isto rade, pa mi samo nastavimo slijedit ih (poput Adama koji je prebacio odgovornost na Evu, a Eva pak na zmiju). Ista stvar je i sa izborom naših prijatelja. Ako se iskreno zapitamo zašto se družimo s nekim osobama, vidjet ćemo da postoji mogućnost kako naša motivacija i nije baš uvijek najčistija. Družimo se s nekima zbog njihova znanja, utjecaja na druge, duhovitosti, snalažljivosti, materijalnog stanja, izgleda, prihvaćanja u društvu. Tako oni mogu dobiti poruku, na nesvjestan način premda mi to i ne željeli, da oni vrijede više nego mi. Isusovo ponašanje u današnjem evanđelju daje nam odgovor na pitanje: Tko koliko vrijedi? Odgovor na ovo pitanje dajemo samo mi i nitko ga ne može dati umjesto nas. Kristov odgovor jest da svi jednako vrijedimo. Bogu su svi jednaki. I nama bi onda trebali biti. Isusovo reakcija, na izjavu o zabrinutosti majke i braće za Isusom, zbunjuje ih. Isusovim pitanjem može se zaključiti kao da mu nije stalo do toga što se njegovi brinu za njega ili kao da ne želi da ga „u ist koš“ stavljaju s njima. Njegova „bezosjećajnost“ potvrđuje ispravnost Njegovom protivljenju u današnjem evanđelju. Ali Isusov nastavak govora suprotan je od svih njihovih pretpostavki. Njegov daljni govor ne govori o tome kako Bog ima više ljubavi za one koji slijede Njegovu volju. Njegova ljubav jednaka je prema svima. Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka – ovo više govori o tome kako mi gledamo na Boga, a ne kako Bog gleda na nas.

Stipica Lešić

Prvo čitanje
Post 3, 9-15
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila, prokleta bila
među svim životinjama
i svom zvjeradi poljskom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam
Ps 130, 1-8
Pripjev:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje
2Kor 4, 13 – 5,1
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Mk 3, 20-35
Sotoni je došao kraj.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Riječ Gospodnja.

Twitter