U današnjem evanđelju Isus šalje svoje učenike na odmor. Oni koji su na poslu svaki dan zaslužuju odmor. Ali kakvi su naši odmori? Jesu li samo fizički? Odmori osim što služe fizičkom oporavku, također mogu služiti i za duhovni oporavak.

Mi se ljudi lako naviknemo na odmore u kojima baš ništa ne radimo i u kojima nas nitko ne ometa. I to je sasvim u redu, ali ako su nam takvi odmori – malo dulji – potrebni, uglavnom dolazi do zapostavljanja onih oko nas. U najčešćem slučaju zapostavljamo svoju djecu, ženu ili roditelje. Zbog tih dugih naših odmora, djecu zabavimo pametnim telefonima kako bi nas ostavili na miru ili ih puštamo da rade što hoće, samo nama da ne smetaju. Nakon par godina ako budemo imali problema sa svojom djecom, uglavnom ne tražimo krivca u sebi.
Isus ne traži od svojih učenika da zapostavljaju sebe. To nije u skladu s Njegovom zapovjedi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. On poziva na izjednačenu ljubav prema bratu čovjeku i prema nama samima. Kako ne bi „izgorjeli“ u sebedarju drugima potrebno se i duhovno odmoriti. Ne možemo mi stalno izgarati za druge, a sebe ne obnavljati.
Ponekad se nađemo u situaciji kada smo prisiljeni birati između svog odmora i potrebe drugoga. Za to nam je potreban dar Duha Svetoga, dar razboritosti. Današnje evanđelje nam nudi odgovor i na ovo pitanje. Isus, koji je također iznemogao kao i Njegovi učenici, ne ostavlja narod sam. Dva su čimbenika koji utječu na ovu odluku. Prvi je što nema zamjene. Nitko ga drugi nije imao zamijeniti. Drugi čimbenik je velika potreba drugih/drugoga: jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. Isusova prosudba nam je putokaz za naše djelovanje.

Stipica Lešić

Prvo čitanje:
Jr 23, 1-6
Skupit ću ostatak svojih ovaca i podići im pastire.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin.
»Evo dolaze dani
– govori Gospodin –
podići ću Davidu izdanak pravedni.
On će vladati kao kralj i biti mudar
i činit će pravo i pravicu u zemlji.
U njegove će dane Judeja biti spašena
i Izrael će živjeti spokojno.
I evo imena kojim će ga nazivati:
’Gospodin, Pravda naša.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 23, 1-6
Pripjev:
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje:
Ef 2, 13-18
On je mir naš, on koji od dvoga čini jedno.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj.
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 6, 30-34
Bijahu kao ovce bez pastira.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Riječ Gospodnja.

Twitter