Prvo čitanje 4. korizmene nedjelje nas upozorava na dugogodišnje gomilanje nevjere prema Bogu. U svim tim periodima, Bog njima šalje glasnike, baš kao i nama danas. Glasnici mogu biti raznih zanimanja: od glumaca, liječnika, učitelja, Bogu posvećenih osoba, političara, advokata itd., zavisno od toga kako tko doživljava svoj poziv i ne samo svoj poziv nego i svoj život. Ako smatramo da su samo Bogu posvećene osobe pozvane na svetost, ni naš poziv nećemo shvaćati kao put za svetost. Bog želi da pomoću svog poziva postignemo svetost. Zato nam i daje te potrebne i različite talente, jer da svi imamo iste talente naš svijet ne bi baš najbolje funkcionirao. Zato i ne mogu biti svi i liječnici, političari, advokati, učitelji, glumci, svećenici. Ne samo da ne mogu i ne trebaju. Svijet je potreban svih ljudi svakakvih zanimanja. Želimo li otkriti svoj poziv – jer poziv ujedno pomaže i otkriću smisla našeg života – potrebno je opredjeliti se za Boga. Mnogi moralni teolozi smatraju kako se temeljno ljudsko opredjeljenje, načelno, događa jedanput u životu i to na početku zrele dobi. I nije slučajno kako ove nedjelje, baš u korizmi kada se pripremamo za naš najveći blagdan, imamo i ovo evanđelje u kojem Isus govori: Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. Vjerovati u Gospodina znači opredjeliti se za Njega, za nasljedovanje Njega. Osuda nije plod predodređenja, nego je plod našeg ne opredjeljenja za Boga. Poznato nam je da svaka akcija izaziva reakciju. Osuda je reakcija na našu akciju/opredjeljenje za Boga. Osuda je posljedica. Da bi naše opredjeljenje bilo što savršenije, potrebno je svakim danom preispitivati svoja djela i posvješćivati si Božju prisutnost.

Stipica Lešić 

Prvo čitanje:
2Ljet 36, 14-16.19-23
Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.
Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.
Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 137, 1-8
Pripjev:
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje:
Ef 2, 4-10
Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Iv 3,14-21
Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Riječ Gospodnja.

Tijekom svoje kateheze o euharistiji, papa Franjo, je između ostalog pozvao cijelu Crkvu da se ovog petka, 9. ožujka, odazove tradicionalnoj inicijativi „24 sata za Gospodina“. Cilj ove inicijative je poziv na slavlje sakramenta pomirenja. Predviđeno je da u svakoj biskupiji barem jedna crkva ostane otvorena 24 sata bez prestanka. Papa Franjo je na kraju svoje kateheze izrazio nadu da će crkve biti otvorene kako bi se vjernici što bolje pripremili za slavlje Uskrsa.

Svoj posjet Bosni i Hercegovini, članovi Austrijske biskupske konferencije o okviru proljetnog zasjedanja ali i posjete BiH u srijedu, 7. ožujka obogatili su i posjetom Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.

Niste nikad bili na kvizu?
Niste jedini! Zanima vas osjećaj kako je to sjediti na stolici i odgovarati na pitanja ili biti u publici? Možda vam krene i srce ubrzano lupati, kao na ispitu ili vam se ruke počnu znojiti. Otkrijte večeras!

Nakon prethodno održanog Susreta krizmanika u Tuzlanskom dekanatu, u subotu 03. ožujka, u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., održan je i Susret krizmanika Travničkog dekanata.