Još nekoliko dana dijeli nas od najvećeg kršćanskog blagdana - Uskrsa. U mnogim obiteljima, iako ove godine na mnogo skromniji način, pripreme su u jeku. O tome nam je prethodnih dana posvjedočila obitelj Martić iz naselja Kalibunar u općini Travnik (tekst možete pročitati ovdje). Da je ovom travničkom mjestu, u ovim malo težim vremenima uzrokovanim pandemijom koronavirusa, zasigurno olakšavajuća okolnost bogatstvo i zajedništvo obitelji, potvrđuje nam i priča obitelji Eldić, koju je s nama podijelila Ana Eldić. Ana je učenica katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku, animatorica je Centra za mlade "Ivan Pavao II." te predstavnica Travničkog dekanata u Vijeću za mlade Vrhbosanske nadbiskupije. Kako se obilježava Veliki tjedan te sam blagdan Uskrsa u njenoj obitelji, pročitajte u nastavku:

Korizma je razdoblje kada se trudimo biti boljima, ispričavamo se za učinjene pogrješke i molimo za milost. Već nekoliko dana prije početka korizme, u mojoj obitelji se znalo tko će se u kojem segmentu svakodnevnog života truditi biti boljim. Neki su se odrekli hrane, neki pića, neki drugih malih životnih užitaka, a svi skupa smo se trudili odricati zla i ružnih riječi. Molitva je bila sastavni dio ovih 40 dana, posebice sada kada smo se našli u ovoj nemiloj situaciji, urokovanoj koronavirusom.

Odsustvo sv. mise u našoj crkvi nije nas spriječilo sudjelovanja u istoj. Baka pomno prati TV- raspored i, par trenutaka prije svete mise “na trećem”, napominje kako je vrijeme za ugasiti svijet i uključiti vjeru.
Oduvijek najposebniji tjedan u korizmi bio nam je posljednji tjedan, od Cvjetne nedjelje do Uskrsa, pa tako i u ovim teškim danima. Pripreme su u punom jeku, kako kućni poslovi, priprema slastica i pisanica, tako i priprema nas samih, kako bismo što čišći dočekali našeg Spasitelja.
Veliki tjedan - i staro i mlado zna - post i nemrs. Najmanje što možemo učiniti. Tako je oduvijek i toga se pridržavamo svi. Što smo bliže Uskrsu, sve više se prisjećamo Isusove muke i njegovih posljednjih dana prije Uskrsnuća.
Veliki četvrtak će obilježiti zajednička molitva oko stola, kruh i gorko zelje. Iako večera bez mesa, raznih slastica, slatkiša i mnogo toga na što smo svakodnevno naviknuti, uz večeru na Badnjak, ova nam je najdraža. Roditelje podsjeća na život njihovih obitelji i tradiciju, a djeci pruža tradiciju koju će i oni slijediti. Svake godine se povuče i jedno pitanje, teško za roditelje, a za djecu velika želja - kada će i oni moći piti vino? Ni na jednoj večeri ne nedostaje smijeha, pa tako ni na ovoj.
Na veliki petak smo uvijek jako mirni i tihi. Trudimo se, svatko za sebe, shvatiti što je Bog za nas učinio te kako smo mu zahvalili za isto. Iako najveći dio toga dana provodimo u kuhinji, kruh i voda su okrjepa toga dana. To tradicija koju svi izdrže sa osmijehom na licu i velikom zahvalnošću. Na veliku subotu, obično smo nestrpljivi jako, budni do kasno i čekamo. Možda je to jedini dan kada točno znamo što i koga čekamo. Molimo se i nadamo se. Neizostavan dio velike subote jest i tradicionalno gledanje filma ”Pasija”. Prije nego smo uspjeli i trepnuti, stiže Uskrs. Dan za obitelj, Boga i veliko veselje. Dan pun običaja i tradicije.
U ovim danima, mnogo je manje odlazaka u crkvu, ali mnogo više tihe, skromne obiteljske molitve. Vjera nas je spasila u mnogo težim situacijama - kaže tata. Molite se!- napominje mama. Gledaj misu! - zove baka. Svašta o vjeri pita sestra, a brat na sve odgovor ima, dok ja kroz molitvu razgovaram s Bogom. Sve se to proživljava s puno radosti. Jer, vjera nas je očuvala i prije i sada, a i u budućnosti će.
Smijte se, molite, vjerujte, jer lokacija za vjeru Bogu je nebitna. Važno je ono što nosimo u srcima i mislima gdje god se nalazimo. Činimo dobro jedni drugima. Jer ovih dana, vjerujem, dobra djela se računaju duplo. Pomirimo se s ljudima i Bogom. Ispovjedimo se u tišini svoje sobe i pokajmo se iskreno, jer kao što rekoh lokacija je nebitna, bitni smo mi i naša vjera.

Priredila: Marija Puljić

Twitter