Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.

Da, kotrljaju se oči na svako moje „ali“, a imam ih milijun spremnih. Na svako „teško je“, na svako „baš jučer sam vidjela“ i „znaš li što se dogodilo“, ja izvučem na brzinu po jedno „ali“ i „ipak“. Da, znam dobro da je teško, i vidjela sam i jučer i danas i više nego što bih željela i znam što se dogodilo i meni i mojim poznanicima i tisućama drugih u mojoj zemlji i milijunima izvan nje. ALI…

Bio je uobičajen radni dan u ordinaciji, negdje oko 8:30, kada je jedan 80-godišnji gospodin ušao u čekaonicu.

Imao je ranu na palcu koju je trebalo pregledati. Odmah je rekao da je u žurbi, budući da ima sastanak u 9 sati. Zamolio sam ga da sjedne i pričeka znajući da će proći možda i više od sat vremena prije nego što će ga netko pregledati.

Jednoga dana povede otac svoga sina na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što je poželio. Proveli su dan i noć na farmi na kojoj su živjeli vrlo siromašni ljudi.

Majka i dječak šetaju plažom. U jednom trenutku dječak upita: “Mama, kako se čuva ljubav?”