Nakon što smo se prethodno upoznali s osnovnim pravilima lijepog ponašanja prilikom upoznavanja, predstavljanja te susreta na javnim mjestima, prisjetit ćemo se i načina kako njegovati ljubaznost i pristojnost unutar svoga doma. Obitelj je, mogli bismo reći, jedino mjesto u kojemu možemo biti sasvim svoji – sa svim svojim vrlinama i manama. Jer, obitelj nas u potpunosti prihvaća takvima.

Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

(Troverete la versione italiana in fondo)

O svijetu u kakvom danas mladih u Bosni i Hercegovini žive moglo bi se dugo razgovarati i pisati. Pregršt izazova na koje vrlo često (ne)spremno odgovaramo, novonastalih situacija u kojima se baš i ne snalazimo i trendovi koje nam nameću mnogo veće i naprednije zemlje, situacije su s kojima se svakodnevno suočavaju.

Ovih dana smo zasigurno osvježili znanje, a možda i nešto naučili, iz biologije. U našim svakidašnjim razgovorima korona virus je postao nezaobilazna tema. Nekima je možda i preko glave slušanja o tom virusu, a nekima nikad dosta. Kako god da bilo, ovdje neće biti riječi o samom korona virusu niti njegovu širenju, nastanku ili prevenciji. Ovo će biti pokušaj metafore „živih virusa“ sa „duhovnim virusima“.

U srednjobosanskom kantonu u središnjem dijelu rijeke Lašve smješten je mali grad Vitez, o čijem imenu postoji više legendi.
- Prva od njih datira još iz 1590. godine, kada je sagrađena džamija na ruševinama dvora viteza Radoša. Kako se taj dvor vidio sa svih strana, djeca su, gledajući to polje, navodno govorila da tamo živi vitez, što se s vremenom skratilo i ostalo je samo: Tamo je Vitez.

- Prema drugoj legendi, putnici zadivljeni ljepotom ovog kraja, kad su ulazili u Vitešku kotlinu, uzvikivali su riječi Vita est, koja se vremenom pretvorila u današnji naziv grada.

- Iduća priča govori da je jedan od vitezova Bosanskog kraljevstva u borbi u Lašvanskoj dolini poginuo, ali ga je njegov konj nosio sve dok nije pao negdje na području današnjeg Viteza.